Reinkarnacija bivšeg benda

Prije desetak godina, mnogi su ‘brijali’ na britanski duo Everything But The Girl. Ne znam iz kojeg razloga, ali oni mi nikada nisu previše sjeli. Kada sam čuo da pjevačica te grupe, Tracey Thorn, izdaje solo uradak, pet godina nakon raspada grupe, zanimalo me kako ću sada sagledati njezinu glazbu.

Tracey je debelo zagazila u 5. desetljeće života, a “Out Of The Woods” je njen tek drugi solo album. Prvog je izdala još davne 1982. U međuvremenu, osim naravno pjevanja u Everything But The Girl, pomagala je drugim izvođačima u pjevanju vokala, a najpoznatiji su oni s Massive Attack.

Album je prepun elektronike s mnogim elementima pop i dance glazbe, a može se pronaći i folka, funka, disca i još kojekakvih umetaka. Ima tu svega i svačega pa bi mnogo bolje bilo da si je uzela manji dio kolača jer ovako to zvuči dosta neozbiljno.

Kada bi pjesme podjelio u dvije glavne kategorije, pop-disco i electro-folk laganice, pobjedile bi mi laganije pjesme. Ima mnogo razloga za to, pa da nabrojim tek neke.

Vokal same Tracey je jako emotivan pa se mnogo bolje uklapa u nešto tiše pjesme, s 45 godina joj mnogo bolje odgovaraju takve pjesme jer ipak nije kao Madonna da i u 50-oj može skakutati po pozornici, na ‘življim’ skladbama elektronski djelovi pjesama su jako napadni, dok u laganijim su ipak puno bolje složeni, a nekako mi se čini da i sama Tracey shvaća da je malo ostarjela, te da se i sama bolje osjeća uz pjesme koje može izvoditi na stolici uz mikrofon…

Uvodna “Here It Comes Again” skoro mi je zamaglila oči. Neka pseudo-electro-folk stvarčica koja jednostavno zvuči kao da ju pjevaju neki anđeli, a gudači daju dodatnu draž pjesmi jer su izvrsno uklopljeni. Kada sam čuo tu pjesmu, mislio sam ‘opaaa, pa ovo je super!’, ali…

Već sljedeća “A-Z” pjesma me malo razočarala. Puno elektronike je ubačeno u nju, i makar je laganog ritma daleko je od uvodne skladbe, a “It’s All True” (koja je ujedno i izabrana za prvi singl) je pokazala da je ljepota prve pjesme ipak bila samo slučajnost. I tako se još nekoliko pjesama poigrava više elektronikom nego bilo čime drugim što me je djelomice razočaralo jer imam osjećaj da je pokušala igrati previše ziheraški.

“Hands Up To The Ceiling” je još jedna ljepuškasta baladica s glasovnim akrobacijama, “Easy” down-tempo elektronika, “Falling Off A Log” ima irski uvod i ‘standardni’ rasplet, dok je “Grand Canyon” čvrsti drum’n’bass i jako me podsjeća na materijal njene bivše grupe.

Stvarno je šteta što Tracey nije imala dovoljno snage da se još više udalji od matičnog joj benda. Veliki niz producenata nije donio raznolikost jer su pjesme dosta slične atmosfere. Nakon početne “Here It Comes Again” koja me, blago rečeno, oduševila, ostatak materijala me razočarao. Sve mi nekako zvuči kao da sam to čuo već tisuću puta što nikako nije dobro za neki novi materijal.

Bolji dio albuma su electro-folk balade, što se nadam da će i Thornova to ubrzo shvatiti, jer ako uradi album s takvim pjesmama, ne znam kako bih mogao takav album izvaditi iz linije.

Ovako to zvuči kao miks svačega, od Everything But The Girl do najnovijih ideja što je previše šaroliko i ne odveć zanimljivo. Šteta!