Punk nije mrtav…

…samo je malo ostario. Sredovječne teme, slike prošlosti i neka druga, prošla vremena grade ovaj album, ukrašen pokojim dobrim savjetom za buduća vremena: “Netko ide, netko slijedi ga…“.

Kao glasna budilica u sedam ujutro opali vas po ušima bas u početnoj pjesmi “Dobre želje“. Hoće li vas ta budilica probuditi ili ne, pitanje je. Trio No More Idols i njihov album “36:45” potrudit će se probuditi vas. Buđenje možete shvatiti metaforički i ne morate. Još ste u krevetu?

Iako su tu od 2004., autor ovog teksta prvi se put rukuje s njima. Ovo je čisti punk, bez puno filozofije. Kraći tekstovi usmjereni ka pojedincu ili društvu flertuju s prošlim vremenima kao i nedaćama sadašnjosti. Osobni problemi i duhovi sreću se na križanju s vanjskim utjecajima nemilostivog društva. Pjesme su uglavnom klasiče punk dužine, sa solažicom na početku ili kraju pjesme, kao i ponekim sporijim dionicama. “Vaše zabrane” primjer su eksperimentiranja, dok se ostale pjesme i ne razlikuju previše.

Vokal je kakav treba biti, nabrijan i malko hrapav. Svi kojima je blizak punk i srodni mu žanrovi mogli bi s guštom ovo odslušati. Do It Yourself scena kod nas je očito prisutna i neće otići tako brzo. No More Idols još su jedan primjer toga. Otkrijemo li je prije ili kasnije, to je manje bitno.

Sazrjeli punkeri i oni koji se tako osjećaju, kao i mlađi, ili oni koji se tako osjećaju, mogu skinuti primjerak ovog albuma.