Pripustite jedan davno izgubljeni svijet u svoj CD player…

…i bit ćete očarani. Očarani tim svijetom i čarolijom glazbe Rya Coodera.

Ry Cooder opet putuje u vremenu i prostoru. Nakon što je pokupio Grammyja za ‘buđenje’ kubanskih legendi iz predcastrovske ere, na albumu “Chavez Ravine” re-kreira zvukove, mirise i boje chicano kvarta iz istočnog Los Angelesa koji je početkom pedesetih godina prošlog stoljeća sravnjen sa zemljom zbog želje lokalnih političkih moćnika da u taj grad dovabe Brooklyn Dodgerse.

Kroz 15 pjesama ove glazbene priče Ry vrlo vješto i s toplinom, koja ovako već dugo nije ‘grijala’ (barem moje) zvučnike, portretira vrijeme, mjesto, kaos i korupciju poslijeratnog Los Angelesa. Čitava galerija likova – ulični fajteri, murjaci, boksači, političari, mali ljudi pa čak i jedan vanzemaljac – pokušava naći svoje mjesto pod suncem u kvartu u kojem život i smrt, ljubav i mržnja, sastanci i rastanci, borba i predaja, kukavičluk i hrabrost, strah i odlučnost ispunjavaju njegove eksterijere i interijere te postaju dijelom autentičnog glazbenog izričaja ove male zajednice.

Da bi nam dočarao zvukove iz stanova, barova i s ulica Chavez Ravina, ali i zlokobnu sjenu buldožera što se nadvila nad tu nesretnu četvrt, Ry nadahnuto sklada vlastite melodije inspirirajući se rumbom (“Poor Man’s Shangri-La“), meksičkim folkom (“Ejercito Militar“), roots rockom (“3rd Base, Dodger Stadium“), obrađuje pjesme drugih autora (“3 Cool Cats“, “Corrido de Boxeo“, “Barrio Viejo“) ili ‘posuđuje’ radijske glasove koji naprimjer panično upozoravaju na opasnost od komunizma (“Don’t Call Me Red“).

Naravno, Cooder k’o Cooder ne libi se u pomoć pozvati ni glazbenike kojima je Chavez Ravine (bio) dio biografije, a sve ne bi li priča bila što uvjerljivija. Tako na albumu gostuju Don Tosti i Lalo Guerrero, Pachuco boogie legende nažalost u međuvremenu preseljene u dobra sjećanja. Od ostalih Cooderovih suradnika ističu se Little Willie G. i njegov latino folk “Onda Callejera“, jedan od vrhunaca albuma, te Flaco Jimenez (ex-Texas Tornados, Los Super Seven) čija je harmonika svojom sugestivnošću znatno doprinijela slojevitom i toplom zvuku na ovom sjajnom 70-minutnom uratku.

Ukoliko Ry Cooder uđe u glazbenu avanturu srcem i dušom sposoban je slušatelju otkriti čitav jedan novi svijet. Pokazalo se to na “Talking Timbuktu” i “Buena Vista Social Club”, a potvrđeno je “Chavez Ravin”-om. Usudio bih se reći da je rezultat trogodišnjeg rada, pažljivog izbora suradnika i koncentriranog slaganja puzzlića u ‘veliku’ bogatu sliku o maloj ljudskoj zajednici glazbeni dokumentarac koji kao da ima ambiciju prerasti okvire CD-a i preliti se u DVD, kazališnu predstavu pa čak i postati nekom vrstom vremeplova. “Chavez Ravine” je nesumnjivo jedan od najboljih albuma ove godine!