Pomalo razočaravajući najskuplji hrvatski metal debi

Rising Dream bend je o kojemu se dosta govori, pogotovo u zadnje vrijeme. I to ne bez razloga, jer riječ je o bendu koji je svoju reputaciju stekao kroz četiri godine nastupanja u inozemstvu i na open air festivalima, uz velika imena kakva su primjerice Motorhead, Helloween, Uriah Heep, Stratovarius, Amon Amarth…

To im je u konačnici donijelo dva više nego velika i zaslužena uspjeha; najprije ugovor s Dallas Recordsom, a potom i ‘ulogu’ predgrupe na splitskom koncertu Iron Maidena. Rijetko se događa da izdavač debi-albumu nekog benda pridaje pažnju kakvu je spomenuta diskografska kuća dala ovim Zadranima, a finalni je rezultat album “Failed Apocalypse“.

Album, uz 12 pjesama, sadrži i multimedijalni dodatak s biografijom benda te live-verzijom videospota za pjesmu “Heretic Prophecy” i snimku izvedbe “Bird of Prey” s festivala Masters of Rock u Češkoj.

Međutim, čini se kako je ovaj album razvikan prvenstveno zbog spomenutih postignuća. Zvuk koji pruža Rising Dream okvirno bi se mogao opisati kao power metal s thrash elementima, odnosno agresivniji power metal ubrzan do maksimuma, iako je očit utjecaj više stilova.

No takva se kombinacija, iako teoretski potencijalno zanimljiva, u većini pjesama pokazala kao pomalo predvidljiva, da ne kažem zamorna za slušanje, te skoro sve zvuče previše slično. Ipak, to nikako ne znači kako ovaj album nema svojih dobrih trenutaka. Kao prvo, može se pohvaliti s nekoliko prilično dobrih tekstova, te vrlo dobrom produkcijom.

Rising Dream u dvije se pjesme predstavio u svom punom sjaju i upravo bi one trebale biti indikator kako bi trebala zvučati neka naredna ostvarenja ovoga benda.

Prva od njih je već spomenuta “Heretic Prophecy“, koja odlično pokazuje kako su glavna snaga benda nalazi u iznimno melodičnim refrenima, pogotovo u slučajevima kada im prethodi nešto žešći pre-chorus.

Također, uvodni klavijaturistički dio, koji se u više navrata ‘provlači’ pjesmom, jedan je od najboljih takvih na albumu, dok se vokal savršeno glatko prebacuje s klasičnog clean vokala na growl i s visokih na dublje tonove. Ukratko, svi su ovi elementi u savršeno izbalansiranom međuodnosu, pa ova pjesma zvuči kao kompaktna cjelina, što nije slučaj i s ostalima.

Druga je vjerojatno najpoznatija pjesma benda, a riječ je o “Dreams Come True“, čija srž leži u suradnji s Melissom Ferlaak, ex-pjevačicom svjetski poznatoga benda Visions of Atlantis i Aesma Daeva. Članove benda s njom veže poznanstvo s Masters of Rock festivala, a iako sam bila skeptična kako će se njen visoki glas ukombinirati s onim pjevača, te kako će se uopće uklopiti u ovakav ‘sudar’ žanrova, moje su se sumnje pokazale neopravdanima.

Naime, grubi, ‘sirovi’ vokal pjevača Josipa Ruića u ovoj se pjesmi perfektno nadopunjuje Melissinim anđeoskim zvucima. Posljednja pjesma na albumu akustična je (i u neku ruku suvišna) verzija navedene, a od nje je dosta slabija, prvenstveno zbog nepotrebnog muškog back-vokala. Kada su u pitanju akustične pjesme, više pažnje svakako treba obratiti laganoj instrumentali “Transcend“.

Što se ostalih pjesama tiče, njihov je veliki nedostatak spomenuto nejedinstvo, što je prigovor koji je u prvom redu upućen na vokal, koji se prečesto ne uklapa u žanrovski koncept benda.

Takvi se lošiji trenuci mogu pronaći u gotovo svakoj pjesmi. Druga mana su klavijature, jer su one, iako virtuozne, u većini pjesama prenaglašene, ponekad čak do te mjere da zvuče gotovo neprirodno.

Isto vrijedi i za gitarističke solaže, poput one u drugom dijelu instrumentalne “Spheres“, a kao kontrast tome, uistinu lijepe melodijske linije donose pjesme “Voice of Gods” i “Storm“, koje melodičnošću donekle mogu parirati prije navedenim vrhuncima albuma.

Sve u svemu, riječ je o interesantnom izdanju koje je već pronašlo mnogo slušatelja, a za očekivati je kako ovome bendu tek predstoji ‘prikupljanje’ fanova.

Je li ‘najskuplji hrvatski metal debi’ opravdao taj status i očekivanja vezana uz njega, diskutabilno je, no treba imati na umu kako je riječ o samim počecima Rising Dreama. U budućnosti od ovoga benda bez sumnje možemo očekivati napredak, a time i nešto maštovitiji i razrađeniji zvuk.