Pionori elektro popa uživo

Jedan moj prijatelj uvijek kaže da na svijetu postoje samo tri prava elektro-benda: Kraftwerk, Jean Michael Jarre i Klaus Schulze, a da se sva ostala elektronika bazira na tome. Ja pak nikada nisam bila pretjerani obožavatelj elektronike, ali smatram da je stvar opće kulture poznavati opus Kraftwerka i imati doma njihove albume onako kao što se imaju knjige od Goethea ili Shakespearea.

Kraftwerk postoje još tamo od 1970. a nakon što jedno vrijeme nisu održavali koncerte, ponovo su intenzivnije počeli nastupati 2004. i 2005. Za razliku od ponekih studijskih albuma u kojima su se u epskoj širini posvećivali jednoj jedinoj temi i njenim varijacijama, ovaj dvostruki CD možemo promatrati kao neku vrstu ‘best of-a’ s produženim verzijama.

Album je sniman doslovce na pola svijeta (Varšava, Ljubljana, Riga, Moskva, Pariz, Berlin, London, Budimpešta, San Francisco, Tokio, Tallin), a na njemu se nalaze svi najvažniji Kraftwerk-hitovi kao što su “Autobahn“, “The Model” (nažalost samo na engleskom), “The Man-Machine“, “Tour De France“, “Music Non Stop” ili “The Robots“, koji i nakon toliko godina postojanja i dalje zvuče bezvremenski.

Album karakterizira i znatno poboljšan zvuk u odnosu na ranija live izdanja, a šum publike sveden je na mimimum tako da ponekad čak nemate osjećaj da je snimka live koliko je savršena. Naravno, neke velike inovacije niti ne možemo očekivati, budući da su sve to napravili već davno ranije, ali laptop je odradio svoje elektronske finese, a raznorazni DJ-i će sigurno dobiti inspiraciju za remixeve.

Iako u današnjoj poplavi elektronike ovaj zvuk više ne može nikoga iznenaditi – ono što je nekada bilo epohalno danas je relativno banalno – i iako Ralf Hütter i Florian Schneider praktički nemaju više što dodati svojoj muzici, svejedno je fascinantno slušati nekadašnje avangardiste elektro-popa koji za današnje pojmove zvuče prilično anakronistično. Ali upravo to je ono što mi se kod njih i najviše sviđa.