Nešto najmodernije što Balkan nudi u ovome trenutku

Pažnju ovdašnje javnosti skrenuli su još 2006. godine nastupom na Art&Music festivalu u Puli. Tada su još uvijek nastupali kao petorka, da bi se s vremenom nastavili kao trojka, dakle u neklasičnoj rock postavi; Ilija Duni (gitara), Ana Janković (sintisajzer i električne orgulje), te Milan Bukejlović – Buki (bubnjevi).

Suradnja beogradskih bendova sa zagrebačkim producentima se nerijetko puta pokazala kao dobitna formula za album.

Petrol je svoj prvijenac “Nezgodno vreme, opasni dani” snimio u zagrebačkom studiju Kramasonik pod producentskom palicom Hrvoja Nikšića – Nikše. Album otvaraju tri skladbe s kompilacije “Zdravo, zdravo, zdravo“.

Prva stvar “Sve jedno je” je ujedno i jedna od najboljih na albumu, a tekst “Sve smo već videli, sve smo već probali, nas ovo više ne zanima, nas ovo više ne pogađa” zapravo pokazuje jednu malo dublju ironiju na društveno političku situaciju koja se odvijala na Balkanu posljednjih godina.

“Pogrešan kod” i “Beirut” su dva vrhunska gitaristička indie-surf komada, na kojoj psihodeliju upotpunjuju repetitivna matrica i psihodelične klavijature.

“Prijatelj” je jedna predivna lagana pjesma (meni čak jedna od najboljih), a na nju se nadovezuje instrumentalna pjesma “Ostani” koja ujedno i prikazuje završetak prvog dijela albuma. “Konvektor” je još jedna gitaristička stvar.

Atmosferičnost i tjeskobu na albumu možda najbolje dočarava “Opreznost” s ključnim stihovima “Opreznost, opreznost, sve više mi značiš, sve više mi značiš, opreznost, opreznost, nezgodno vreme, opasni dani“, dok je “Zebra” jedan vrlo netipičan, ali siguran hit.

“Eho” je slobodno mogla biti zadnja stvar na albumu, a stihovi “Još jedan izgubljen dan, još jedan izgubljen dan, treba mi poznat reć, reci mi bilo šta” još uvijek održavaju atmosferu neizvjesnosti i paranoje koja se proteže kroz album.

Kao deseta (posljednja) je uvrštena “Kamila“, još jedna instrumentalna skladba koja u biti potvrđuje činjenicu da je album rađen u ABAB formi, na način da nakon četiri pjesme bude jedna instrumentalna stvar.

Mislim da se ovaj bend izdvaja iz većine ostalih bendova, prije svega po originalnosti, jer bez obzira što su vidni utjecaji Pink Floyda, Interpola, Sonic Youth tako dobre dionice na klavijaturama na ovim prostorima nisam čuo još od vremena Margite Stefanović (EKV) i Ljubomira Đukića (Električni orgazam).

Te dionice daju jednu veliku dozu psihodelije, a ujedno i veliku dozu senzibiliteta koja se idealno uklapa u Ilijin vokal i tekstove. Tekstopisac Ilija Duni vam neće direktno poput Caneta (Partibrejkers) ili Kebre (Obojeni program) dati svoje viđenje svijeta, njegov suptilni tekst (iz ‘drugog plana’) često puta zna biti još ubojitiji.

Petrol je uspio uz psihodeličnu i plesnu pop muziku upakirati jedan vrlo brutalan tekst. Ne govore o nekom paralelnom svijetu, nego o istom surovom svijetu kojem smo svjedoci u zadnje vrijeme, no na kraju sve ovisi o nama koliko smo realni i koliko smo spremni sami sebi to priznati.

Nakon svega bih rekao da je ovo jedan vrlo moderan, ili da budem precizniji pa da kažem da je dovoljno pop, a opet dovoljno alternativan album. Po mome sudu to je i balkanski album 2008. godine.