Zrelo i moćno… točno onako kako i treba biti

Tijekom godina, ovaj se bend uvelike izmijenio i sada nakon dvadeset i nešto godina na sceni, pružili su najzreliji album u karijeri.

Mnogi ih pamte kao bend koji je djelovao ponajprije pod utjecajem duba i reggaea, dok su se posljednjim radovima djelomično mijenjali, da bi albumom “Volja za noć” gotovo u cijelosti promijenili svoj zvuk i skroz se približili psihodeličnom rocku od prije 50-ak godina.

Album slobodno možemo nazvati konceptualni jer su se tome vrlo približili u glazbenom dijelu koji je vrlo ujednačen, ali i ono što je još bitnije, radi tekstualnog dijela koji je u cijelosti posvećen svim čarima noći, pa otud ne čudi i naslov albuma koji je zapravo parafraza na Nietzschea. Kad smo pod parafraza, moram pohvaliti i izrazito zanimljiv omot albuma koji je rađen po uzoru na biblioteku “Reč i misao” iz Beograda koja je objavljivala najbolja književna djela.Slobodno se malo vratimo na same tekstove pjesama koji su stvarno na visokom nivou, zajednička nit vodilja i osobni pristup temama dovele su do vrlo zanimljivih rješenja koje ovaj album još više ističu od mora recentnih izdanja. Ujedno se s glazbom vrlo dobro poklapaju, pa možemo reći da se tu spomenuta zrelost najviše ističe.Album nije hitoidan, već se otkriva svakim novim slušanjem što će možda neke odbiti jer neće shvatiti album na prvu jer živimo u modernom i užurbanom dobu. Onaj tko mu pruži malo više šanse, svakako će početi uživati u eksploziji ranog psihodeličnog rocka koji je nastao ponajprije po uzoru na Jefferson Airplane, ali i mnogih drugih ondašnjih bendova koji su spojili rock i psihodeliju.

Kao totalna suprotnost svemu na albumu dolazi posljednja skladba “Kometa Vlade Džeta” koja zaglibi u još ranijem rock’n’roll zvuku, točnije na Chucku Berryu uz jaku dozu garaže. Sve u svemu, vrlo iznenađujući kraj albuma.

“Volja za noć” je jedan od zanimljivijih regionalnih albuma koji su izdani proteklih mjeseci, a razlog tome je što je album vrlo zaokružen i uspijeva retro zvuk osvježiti novijim pristupom, pa tako od početka dobivamo jedan sporogorući vrtuljak kojim se vrlo lako zarazi jer bend balansira od Jefferson Airplanea do laganijih momenata The Mars Volte i natrag.

U takvom kompaktnom albumu, teško je izdvajati pjesme po nečem posebnom jer su one posložene točno onako kako i treba biti na jednom albumu od ljudi koji su već preko dvije dekade na sceni. Zrelo i moćno, posebno nakon nekoliko preslušavanja.