Kanda, Kodža i Nebojša “Beton”: Zabetonirali svoj status

Mnogi srpski bendovi teško se probijaju na naše tržište, iako su na domaćem terenu velike zvijezde. Zanimljivo je, na primjer, da je Zemlja gruva profitirala sa Konstraktinim odlaskom na Euroviziju (iako i dalje sumnjam da mnogi znaju da se njen bend i dalje zove Zemlja gruva), a isti slučaj neprepoznavanja odličnog benda kod nas je i slučaj s Kanda, Kodža i Nebojše.

Kanda, Kodža i Nebojša su nastali prije 30-ak godina, te iza sebe imaju cijeli niz albuma, a novi se zove jednostavno “Beton”, po pjesmi koja ga otvara. Zvukovno se najviše približavaju nekom vrlo melodičnom rocku koji najviše podsjeća na miks dva benda koji su nastali raspadom At The Drive-Ina, Spartom i ponajprije Antemasqueom (jednim od mnogobrojnih projekata Omara Rodrígueza-Lópeza i Cedrica Bixlera-Zavale).

Ono što je karakteristično kod ovog benda jest vokal Olivera Nektarijevića. Njegova boja i povremena akcentiranja su nešto što bi moglo zasmetati pokojeg slušatelja, ali upravo to i jest prednost KKN jer ne zvuče kao drugi. Po meni, upravo ova specifičnost daje odličnu nadogradnju glazbenom dijelu koji sam po sebi djeluje moćno i rockerski, ne oslanjajući se previše na neka ‘stara dobra vremena’.

Iskreno, ovdje mi je teško izdvajati neke pjesme kao dobre ili loše jer lijepo klize jedna za drugom. Ponavljam, glazbene podloge su baš moćne, Oliver često pjeva, a ponekad i kao da pokušava pjevati, što zvuči kao svojevrsno recitiranje uz izduženo akcentiranje pojedinih slogova, a to daje drugačiju notu pojedinim pjesmama. Sve u svemu, ta kombinacija mi se svidjela od prvog slušanja, a svakim novim, upijao sam to još i više.

Ako ste propustili dosadašnje albume Kanda, Kodža i Nebojše, nemojte i “Beton”, jer ovo je album koji definitivno spada u sam vrh njihove pjesmarice, pa samim time je i jedan od najboljih koje je regija iznjedrila u ovoj godini.