Naturalna tajnovitost nasljeđivanja

Nakon dosta vremena, multiinstrumentalist i jedna od najvećih švedskih metal ikona Dan Swanö, bivši član cijelog kontingenta bendova, vratio se s ozbiljnim projektom.

Ovoga puta radi se o skupini Witherscape, koju je formirao s još jednim multiinstrumentalistom, Ragnarom Widerbergom.

Ragnar je zadužen za solo, ritam i bas gitare, dok je Dan odsvirao klavijature i bubnjeve, te otpjevao sve glavne vokale. Osoba kojoj se teško sjetiti makar i polovine bendova čiji je bio član, stoga se tek prisjećamo Edge Of Sanity, spomenika melodičnog death metala, Diabolical Masquerade, Nightingale, Pan.Thy.Monium, Bloodbath ili Ribspreader, u sebi je akumulirao toliko iskustva, bez dvojbi možemo reći i znanja, okušao se u još jednom podosta zahtjevnom projektu.Koji se na kraju nije sveo na (p)okušaj, već se pretvorio u jedno izrazito zanimljivo djelo i pokazao da Dan još uvijek ima velike ambicije u glazbi. Naime, poznato je da oduvijek stremi ka konstrukcijski zahtjevnijoj, samim time i inteligentnijoj glazbi, pa tako niti ovoga puta nije i neće iznevjeriti svoje fanove. “The Inheritance” je upravo takvo djelo, konceptualni album koji kombinira bazični progresivni rock, s melodic death, doom i heavy metalom, te hard rockom, uz polumračnu, maglovitu, više onako ozbiljnu, duboko-produhovljenu atmosferu.

Rekosmo da je konceptualni, što znači da ima svoju priču, a u tekstualnom dijelu glavni obol dao je Paul Kuhr (Novembers Doom). Radnja se odvija u udaljenom selu u sjevernoj Švedskoj u kasnim godinama 19. stoljeća, a počinje kada glavni lik, koji živi u Stockholmu, neočekivano dolazi do bogatstva. Nakon smrti njegove obitelji odvjetnik ga je obavijestio da je naslijedio veliki dvorac i posjed na sjeveru. Budući da nije znao da tako nešto postoji, a još manje da bi mu mogao biti vlasnik, on odlazi na sjever odlučivši istražiti cijelu priču, no nakon dolaska očekuju ga raznorazne komplikacije i ispada da to nasljedstvo i nije baš tako bogomdano.

Albumi s progresivnim konceptom nisu za svakoga i zahtijevaju mnogo strpljenja, pa tako niti ovaj nije baš lagodan, samim tim jer na neki način objedinjuje većinu elemenata cjelokupne Danove karijere. No s druge strane, nije toliko ‘opasan’, jer je kompozitorski inteligentno napravljen, sa svim važnim elementima uvrštenim u pjesme prihvatljivog trajanja, pa ukupne 43 injute izgledaju sve, samo ne strašno. Kad bi pokušali opis “The Inheritance” svesti na minimum komparativnosti s Danovim ranijim bendovima, onda bismo ga usporedili s Nightingale i Edge Of Sanity u paketu. Sve pjesme sadrže ekstremne metal elemente pomiješane s progresivnim konstrukcijama, te nagle promjene ritmova i jačine zvukova, a puno je melankoliji sklonih akustičnih dijelova, teatralističkih interludija, a bogme i uhu ugodnih melodija.

Gitarski su elementi raznovrsni, u ritmičkim dijelovima protežu se od goropadnih deatherskih atonalnosti, gotovo bolnih distorzija, preko britkih, ali sočnih heavy/hard linija, sve do progresivi sklonoj mekoći, a solaže naprosto odišu profinjenošću. Bubnjarski rad je napet, pokretljiv, s popriličnim brojem prijelaza, u basevima se osjeća dubinska mekoća, lakoća sviranja i opuštenost, a vokali, i čisti i režeći, atmosferični i agresivno-divlji, djeluju uvjerljivo i u potpunoj su simbiozi s glazbom, koja prati tematsko opredjeljenje albuma. Klavijature također igraju veliku ulogu, iznimno su intrigantne, tajanstvene, atmosferične i duboke, s ozbiljnijim neoklasičarskim, ponegdje i poperskim synthevima, a produkcija je bombastična, masivna i djeluje kao da sama istražuje svoj zvuk ne bi li došla do najviše kvalitativne točke. I uspjeva u tome.

Cvrčci su uvod u težu, doom/death stvar “Mother Of The Soul” s kontinuiranim miksom energičnog growl i melankoličnog clean pjevanja, grubih i melodijskih gitara, interludijem s emotivnim akustikama i sjetnim vokalima i štogod melodičnih kontinuiteta. “Astrid Falls” je krasna melankolična pjesma baladnog i srednjeg ritma s dominatnim udjelom catchy melodija, clean pjevanja poduprtom back-upom Paula Kuhra, akustika, neoprogresivnim klavijaturama i oštrim heavy riffovima, a akustike i mirni vokali, čvrsti stoner ritmovi i hrapavi vokali uz neoprogresivne klavijature u kombinaciji sa grubljim death/doom elementima tvore pjesmu “Dying For The Sun“.

Doom death težine nalazi se u “Dead For A Day“, uz smirujuće akustike i clean vokale, ta razbijajuće heavy/groove riffove, a više melodijskih kontinuiteta i lagodnosti kod slušanja pruža heavy riffovima, death growlovima, raznolikošću bubnjanja, memorabilnim, proklizavajućim solom i raslojenim solo i pratećim clean pjevanjima nude “To The Calling Of Blood And Dreams” i “The Math Of The Myth“. Najjači epski predznak ima “The Wedlock Observation“, stvar s deeperskim akustikama, gnjevnim i pomirljivim pjevanjima s pratnjom Mortena Mollera Jorgensena, te naglašenom melankolijom, koju posebno prezentira outro “The Inheritance”, s ponovljenim ‘javljanjem’ cvrčaka i otužnim pianom.

Imao je Dan Swanö u svojoj četvrtstoljetnoj karijeri puno uspona i padova, isprobavao je svašta, no sve se to izvan Edge Of Sanity svodilo na neuspjehe ili poluuspjehe. Imao je, doduše, i vrlo pristojnih bendova i albuma, među kojima bi Witherscape mogao i trebao zauzeti posebno mjesto. Ovo je zaista kvalitetan, s jedne strane težak, s druge pak ugodan album, u kojem bi se mogli naći i ljubitelji Opetha. A to već nešto (više) govori.