Pred vratima zbilje – i nakon 19 godina

    1111

    At The Gates

    At War With Reality

    Datum izdanja: 27.10.2014.

    Izdavač: Century Media

    Žanr: Death Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. El Altar Dios Desconocido
    2. Death And The Labyrinth
    3. At War With Reality
    4. The Circular Ruins
    5. Heroes And Tombs
    6. The Conspiracy Of The Blind
    7. Order From Chaos
    8. The Book Of Sand (The Abomination)
    9. The Head Of The Hydra
    10. City Of Mirrors
    11. Eater Of Gods
    12. Upon The Pillar Of Dust
    13. The Night Eternal

    Devetnaest je godina prošlo od zadnjeg albuma ovog benda pod nazivom “Slaughter Of The Soul”, nakon kojeg su se raspali i u tuzi ostavili fanove diljem svijeta. I prazno mjesto u melodic death metal svijetu, onom kojeg su upravo oni najjasnije definirali.

    Puno godina kasnije, 2007. godine, ponovno su se oformili i nastupali po festivalima, ali bez nekih konkretnijih najava za budućnost. Mnogi su se već tada ponadali novom studijskom uratku, ali nije bilo govora o tome, čak su se u javnosti širile izjave da nikad neće bjaviti još jedan album, kad tamo ‘ne lezi vraže’. Godine 2010. ponovno su se okupili, zasvirali, da bi, eto, ipak se napokon pojavili i s novim albumom, na veliku radost vjernih fanova.

    Ovog puta trebalo im je četiri tjedna da u studiju Fredman u matičnom gradu Gothenburgu, pod produkcijom Fredrika Nordstroma, snime novi album i nastave davno prekinutu suradnju. Fredrik je s njima radio ’94. na albumu “Terminal Spirit Disease”, te godinu iza na spomenutom “Slaughter Of The Soul”. Album je miksao Jens Bogren, a artcover djelo je Costina Chioreanua. Dakle, sve sami ‘iskusni lisci’.Postava je ista, a nju, da se prisjetimo, sačinjavaju braća blizanci Anders i Jonas Björler na gitari i bassu, pjevač Tomas Lindberg, Martin Larsson druga gitara, te Adrian Erlandsson na bubnjevima. All-star death metal formacija, mnogi će reći. I vjerojatno biti u pravu. Već na koncertima dalo se naslutiti da je At The Gates usprkos dulje pauze u dobroj formi, a to su potvrdili ovim albumom, na kojem su nastavili s uzgojem svog tradicionalnog stila, koji ih je i promovirao u pionire subžanra. Iako će mnogi reći da nitko poput ‘starih’ In Flamesa nije toliko popularizirao melodic death, činjenica je, opet, da nitko nije toliko dobro izbalansirao prelomljene, neotesane death metal riffove s gitarskom melodičnošću iskonskog heavy metala. Spojio nečovječnu brutalu i piotku melodioznost.

    Tompini grubi, surovi, strogi i neprijazni vokali postali su sinonim scene, i premda ne više eksplozivni kao nekada, još uvijek imaju snage i moći raznijeti sve pred sobom. Adrianove urnebesne, razarajuće, ali tehnički savršeno izvedene bubnjarske dionice sa rasparajućim bas distorzijama čine i više nego zbijen ritam stroj, a i dalje se tu nađe i progresivnih ideja, koje su ATG odvajale od većine drugih srodnih bendova.

    Muziku podržava

    Nakon “El Altar Dios Desconocido”, monolog – uvoda na španjolskom jeziku, “Death and The Labyrinth” otvara album i neodoljivo podsjeća na stare dane i odličnu pjesmu “Terminal Spirit Disease”. Rasturačina odmah na prvu. Bubnjarski attack, melodične gitare i gromoglasni Tomasovi urlici, karakteristični za njegov način pjevanja. Malo sporija, ali dosta melodičnija je “At War With Reality“, da bi nakon njih uslijedile umjerenije, ali melodijama popunjenije “The Circular Ruins” i “Heroes And Tombs“. Na kraju krajeva, gitarske melodije i jesu na neki način i zaštitini znak ovog banda. Odličan i za trenutke prije spavanja idealan je instrumental “City Of Mirrors“, dok je “Eater Of Gods” ‘dušu dala’ za benganje, skakanje i razvaljivanje.

    At The Gates se vratio na scenu, da li zbog nedostatka novca ili istinske ljubavi prema glazbi i poštovanja prema fanovima, to oni sami najbolje znaju i neka im bude po volji i vjeri njihovoj. Sigurno je samo jedno da će mnogi fanovi istinsku uživati u ovom vrlo, vrlo dobrom i nadasve slušljivom albumu. Logički je da će biti zadovoljnih i nezadovoljnih, no činjenicu da je ovo album kakav se, kad se već trebao, i morao dogoditi, teško će bilo tko moći osporiti.

    Muziku podržava