At The Gates
At War With Reality
Datum izdanja: 27.10.2014.
Izdavač: Century Media
Žanr: Death Metal
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Devetnaest je godina prošlo od zadnjeg albuma ovog benda pod nazivom “Slaughter Of The Soul”, nakon kojeg su se raspali i u tuzi ostavili fanove diljem svijeta. I prazno mjesto u melodic death metal svijetu, onom kojeg su upravo oni najjasnije definirali.
Puno godina kasnije, 2007. godine, ponovno su se oformili i nastupali po festivalima, ali bez nekih konkretnijih najava za budućnost. Mnogi su se već tada ponadali novom studijskom uratku, ali nije bilo govora o tome, čak su se u javnosti širile izjave da nikad neće bjaviti još jedan album, kad tamo ‘ne lezi vraže’. Godine 2010. ponovno su se okupili, zasvirali, da bi, eto, ipak se napokon pojavili i s novim albumom, na veliku radost vjernih fanova.
Ovog puta trebalo im je četiri tjedna da u studiju Fredman u matičnom gradu Gothenburgu, pod produkcijom Fredrika Nordstroma, snime novi album i nastave davno prekinutu suradnju. Fredrik je s njima radio ’94. na albumu “Terminal Spirit Disease”, te godinu iza na spomenutom “Slaughter Of The Soul”. Album je miksao Jens Bogren, a artcover djelo je Costina Chioreanua. Dakle, sve sami ‘iskusni lisci’.
Tompini grubi, surovi, strogi i neprijazni vokali postali su sinonim scene, i premda ne više eksplozivni kao nekada, još uvijek imaju snage i moći raznijeti sve pred sobom. Adrianove urnebesne, razarajuće, ali tehnički savršeno izvedene bubnjarske dionice sa rasparajućim bas distorzijama čine i više nego zbijen ritam stroj, a i dalje se tu nađe i progresivnih ideja, koje su ATG odvajale od većine drugih srodnih bendova.
Nakon “El Altar Dios Desconocido”, monolog – uvoda na španjolskom jeziku, “Death and The Labyrinth” otvara album i neodoljivo podsjeća na stare dane i odličnu pjesmu “Terminal Spirit Disease”. Rasturačina odmah na prvu. Bubnjarski attack, melodične gitare i gromoglasni Tomasovi urlici, karakteristični za njegov način pjevanja. Malo sporija, ali dosta melodičnija je “At War With Reality“, da bi nakon njih uslijedile umjerenije, ali melodijama popunjenije “The Circular Ruins” i “Heroes And Tombs“. Na kraju krajeva, gitarske melodije i jesu na neki način i zaštitini znak ovog banda. Odličan i za trenutke prije spavanja idealan je instrumental “City Of Mirrors“, dok je “Eater Of Gods” ‘dušu dala’ za benganje, skakanje i razvaljivanje.
At The Gates se vratio na scenu, da li zbog nedostatka novca ili istinske ljubavi prema glazbi i poštovanja prema fanovima, to oni sami najbolje znaju i neka im bude po volji i vjeri njihovoj. Sigurno je samo jedno da će mnogi fanovi istinsku uživati u ovom vrlo, vrlo dobrom i nadasve slušljivom albumu. Logički je da će biti zadovoljnih i nezadovoljnih, no činjenicu da je ovo album kakav se, kad se već trebao, i morao dogoditi, teško će bilo tko moći osporiti.