Obiteljska post-hardcore pobjeda

    1024

    I Am Heresy

    Thy Will

    Datum izdanja: 03.03.2014.

    Izdavač: Century Media

    Žanr: Hardcore, Metal, Noise

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Rahabh
    2. Our Father
    3. March of Black Earth
    4. Year Zero in the Temple of Fire
    5. Destruction Anthems
    6. Thy Will I (Black Sun Alpha)
    7. Thy Will II (Black Sun Omega)
    8. Blasphemy Incarnate
    9. As We Break
    10. Alarm
    11. Seven Wolves and the Daughters of Apocalypse
    12. Devour
    13. Throw Wide the Gates
    14. Hinnom I (Altar of Fire & Earth)
    15. Hinnom II (This Is the Second Death)
    16. Unrepentant
    17. Violent Convulsions in the Throes of Life
    18. Written In the Blood of Wisdom

    Nije čudno kad neki istaknuti frontman poželi malo drugačiju ekipu pored sebe u svojim novim muzičkim pohodima. Nije čudno ni kad se braća odluče opet malo zbližiti pa složiti nešto novo za obiteljske albume (Cavalera Conspiracy), ali napraviti bend sa sinom – e to već nije svakodnevnica!

    Nathana Graya mnogi pamte samo kao pjevača Boysetsfire. Čovjek je jednog dana čuo kako mu sin Simon svira gitaru i odlučili su složiti bend. To je osnovna priča iza I Am Heresy. No, ima tu još pokojeg nejasnog nepotizma. Osim što su gitarist i bubnjar braća, u bendu još jednu gitaru svira još jedan sin jednog od gitarista Boysetsfire. Ako sam to sve dobro pobrojao – odlično, a ako nisam – definitivno je manje bitno. Ono što je sigurno – album “Thy Will” zbilja zvuči apokaliptično i snažno jer su ga zbilja počastili uz pomoć tri gitare!Ako u ovom post-punku, hardcoreu, brutalnom metalu, te mračnom i agresivnom noiseu možemo pronaći nešto tog benda iz kojeg je sve poteklo, onda se to eventualno odnosi na “Thy Will II (Black Sun Omega)“, “As We Break” i “March of Black Earth” koja je vjerojatno najbolji primjer s kojim se treba upoznati s ovim bendom. No, koliko god takvo melodično pjevanje na refrenima zna razbiti monotoniju jednog agresivnog i frenetičnog albuma, I Am Heresy ipak bolje zvuče kad su ljuti, brzi, divlji i kad se najviše razljute svojim iznimno anti-kršćanski nastrojenim tekstovima.

    Rahabh” je teška, sumorna i post-metalcore-asta, “Year Zero in the Temple of Fire“, “Blasphemy Incarnate” i “Unrepentant” najbolji primjeri te agresivne emocije koju su pokušali provući kroz moderni metalcore-izirani zvuk začinjen pokojom blackerskom gitarom (“Seven Wolves and the Daughters of Apocalypse“) ili deatherskim solom i punkerskom brzinom (“Destruction Anthems“).

    Komercijalnija verzija jednog Convergea i njihove apokaliptične boli ili nesvakidašnji ubaci u metal jednog The Empire Shall Fall stvari su koje se mogu nadodati uobičajenim usporedbama modernog post-nešto benda koji svoj zvuk temelji na atmosferi pjesama. Atmosferi koja uz dodatak izrazito anti-vjerske ikonografije (jarci, rogovi, vatikanski trgovi, sotona itd.) proizvodi jedan zanimljiv album s likovima dovoljno specifičnim da sve skupa ne bude samo još jedan album u nizu. Posebno je zanimljivo što su žestoke i agresivne dijelove uspjeli načiniti jako pamtljivim i pitkim. A opet dovoljno da ih se ne baca u koš s mnogim današnjim nedefiniranim bendovima koji uživaju u lažnoj nemogućnosti da se smjeste u samo jedan žanr.

    Što se budućnosti benda tiče, ovakvim albumima sigurno će naći svoje mjesto pod suncem i mjesecom, a gazda benda ionako je najavio: “Definitivno nismo samo side-projekt. Želimo svirati koliko god je moguće! Boysetsfire su etablirani bend i ne radimo tako puno turneja, pa imamo dovoljno vremena u mom rasporedu koje ćemo definitivno iskoristiti da I Am Heresy dignemo tamo gdje zaslužuje biti!

    Muziku podržava