Nastavak progresivnog izričaja

Čudan je put grupe Proto-Kaw, uistinu čudan. Njihovo originalno ime po osnutku ranih sedamdesetih bilo je Kansas. Ne bi to bilo neobično da grupu nije predvodio Kerry Livgren koji je, nakon što taj prvotni Kansas iz tko zna kojih razloga nije polučio uspjeh, osnovao novi bend istog imena, koji je postao Kansas kojeg svi pamtimo, uglavnom po hitovima “Carry On My Wayward Son” i “Dust In The Wind.”.

Osamdesetih godina prošlog stoljeća, Livgren je napustio Kansas, koncentrirajući se na solo karijeru i rad s grupom A.D., da bi se u osvit 21. stoljeća vratio Kansasu u kojem je sve počelo – grupi Proto-Kaw.

Treći album “The Wait Of Glory” nastavlja tradiciju svojih prethodnika (“Early Recordings From Kansas 1971-1973” i “Before Became After”) zadržavajući prepoznatljiv Livgrenov stil – klasični progresivni rock uz primjese bombastičnog hard rocka – uz začuđujuću agilnost i usviranost pratećih glazbenika (osim Livgrena na gitari, vokal – Lynn Meredith, klavijature – Dan Wright, puhači instrumenti – John Bolton, bas – Craig Kew i bubanj – Brad Stoltz ) s obzirom kako je prošlo više od 30 godina otkako su posljednji put zasvirali skupa. No, istovremeno s drukčijim pristupom s obzirom da ostavlja dojam dobro odsviranog jam sessiona s putovanjem kroz različite glazbene stilove (od masivnih orkestralnih dionica, pa sve do onih orijentalnih)

Dakle, zamislite Kansas sa simfonijskim aranžmanima i sjajnim vokalnim harmonijama (slično grupi Queen, samo puno bljeđe, primjerice u pjesmi “When The Rains Come“), dodajte frule Jethro Tulla (“Picture This“), neispoliranog Neala Morsea, povremene bljeskove Genesisa i jazzom inspiriran Dave Matthews Band ( “Physics“), dodajte dvije žličice onog posebnog dodira iz Livgrenove istraživačke glazbene kuhinje i to je ono što ćete dobiti na spomen imena “Proto-Kaw”.

Jasno, svirka je prepuna ideja i inovativnih rješenja koja ipak mogu zamoriti slušatelja. U najkraćoj pjesmi albuma “Osvaldo’s Groceries” prošeta toliko nadahnutih glazbenih fraza, uz prizivanje zafrkancije svojstvene Franku Zappi, dok melodija vokala, premda povremeno nategnuta, svakako dolazi do izražaja u “On The Eve Of The Great Decline” i “The Vigil” i u ‘progresivnoj R&B’ (Livgrenov citat) pjesmi “Old Number 63“.

Ono što neće ući u uho na prvo slušanje su tekstovi pjesama, izuzetno mistične i filozofske tematike, gotovo kršćanskog sadržaja, od uvodne “Nevermore“, preko “Relics Of The Tempest” do odjavne “Picture This“, teško je reći slučajno ili namjerno. Livgren, kao autor glazbe i stihova, skrio je u mračni zvuk svog benda prilično optimistične izjave i poruke koje se mogu protumačiti na različite načine.

Istraživački duh Kerryja Livgrena očito nema mira, njegovo traganje se nastavlja, a vrijeme je to koje će pokazati kreće li se u pravom smjeru ili ne.