Međimurske gitare s oko šest žica

Hard rock realno nikada na ‘ovim prostorima’ nije doživio onu najširu afirmaciju i teško se takav zvuk probijao izvan specijaliziranih klubova. Upravo iz takvih klubova stigli su dečki iz benda Pod silom živ koji su izdali svoj album prvijenac.

Na prostoru bivše tvorevine jedan je jedini hard rock bend ostvario zaista veliku popularnost, a bile su to Divlje jagode, u vrijeme kad je za mikrofonom zavijao Alen Islamović. Atomsko sklonište, Osmi putnik, i danas Opća opasnost još su neki primjeri solidne karijere dugokosih rockera s glasnim gitarama i legendarnim baladama. Pod silom živ nalazi se negdje u toj branši, a najpoznatiji izvan ‘mursko-dravskog područja’ zapravo ispadaju po tome što im je u prvoj postavi, prije nekoliko godina, bas svirao Kilmister. Onaj Kilmister. Dobro, ne baš onaj onaj.Ovaj je album kombinacija hard rocka, ne onakvog sladunjavog i šlagerskog kakav se sve više svira kod Pere Galića i njegovih momaka, i alternativnog, modernijeg rocka, s velikim dodatkom međimurskih motiva. S vokalom Deana Kolara najviše podsjećaju na Pištin Hard Time.Ovo je neka vrsta do-it-yourself izdanja i album nije izdan preko nijedne diskografske kuće. To može biti i dobar potez, ali uz veliku, veliku upornost u budućnosti. Ovako zasada ispada možda kao neki naivan bunt, ali isto tako i jak stav s pokrićem.

Najbolji trenuci na albumu nalaze se na početku i na kraju albuma. Pjesma “Vojak” odličan je primjer povezivanja međimurskog glazbenog pečata s glasnim gitarama. “Danas ne izlazim van” otvara album dosta jako i dobro, dok je “Čvrsto za ruku” jedna od najboljih pjesama na albumu.

Posebna je priča pjesma “Časna pionirska” koja s, uvjetno rečeno, lijeve političke strane propovijeda što bend misli da ne valja s našom državom. Iako se ponavljaju neki možda i preočiti i prelagani slogani poput “Jebem ti državu, političare, vladu, ljudi su gladni, oni i dalje kradu“, bijes se čini opravdan, a na nedavnoj svirci benda u Čakovcu, pjevač Dean rekao je da se radi o istinitoj i osobnoj priči.

Nešto što fali definitivno su zaista dobre balade, koje su obilježile ovaj žanr gotovo više od ičega. Iako su spomenuta “Vojak” ili također dobra “Išče te nega” na tom polju ponudile neka dobra rješenja, nedostaje ipak onaj srcedrapateljski dodatak. Također, sredina albuma nije u rangu otvaranja i zatvaranja izdanja.

Za prvi album i više nego dobro. Sad slijedi skupljanje publike i izvan Čakovca, a nadajmo se da će im to poći za rukom. Pitanje diskografije također bi morali srediti na adekvatniji način, ali to je već unutarnja politika benda. Hoće li publika doživjeti bend i mogu li momci naći negdje svoju nišu, teško je još reći. No, s ovim album teško da će ikog odbiti.