Majstori ostaju majstori

Gary Brooker i ostatak njegove družine znane kao Procol Harum dokazali su koncertom u Kopenhagenu 2001., zabilježenim ovim DVD izdanjem, kako su još uvijek jednako cool kao i kasnih 1960.-ih kad je pošast nazvana “A Whiter Shade Of Pale” poharala svjetske ljestvice uzdigavši ih iznad klasičnog psihodeličnog okruženja definirajući jedan posve nov zvuk.

Istina, promijenili su se neki članovi benda: na orguljama se opet pojavio Matthew Fisher, Matt Pegg uzeo je bas, Mark Brzezcki bubnjeve, a Geoff Whitehorn gitaru. Ova postava benda funkcionirala je više od jednog desetljeća, stoga ne treba čuditi što je njihova svirka uigrana i besprijekorno tečna.

Jasno, ne treba ni napominjati kako su i međuljudski odnosi unutar same postave benda bili na idiličnoj razini, jer ipak je 2001. godina, a pet godina kasnije Matthew Fisher i Gary Brooker sudski će se zakrviti oko autorskih prava za “A Whiter Shade of Pale” gdje će odluka suca izazvati presedan u glazbenom svijetu.

Nadahnute izvedbe pjesama “A Whiter Shade Of Pale“, “Repent Walpurgis” i “Homburg” natjerat će vas da se zapitate kako je moguće da pjesme koje Procol Harum izvodi već više od trideset godina na svakom koncertu, još uvijek mogu zvučati tako svježe i moćno uz izvedbu koja kao da nije dio njihovog standardnog repertoara, kao da bezbroj puta nisu prošli kroz notni zapis kojeg valjda znaju napamet izrecitirati… I unatrag, ako treba.

Repertoar zastupljen na koncertu presjek je njihove čitave karijere – od prvijenca iz 1967. do 1991. i albuma “The Prodigal Stranger”, svojevrsnog ponovnog ujedinjenja samog benda nakon službenog razlaza 1977. Apsolutno sve – od zvuka, kutova snimanja, slike, glazbe – funkcionira savršeno, a nadodamo li tome još i Brookerovo zapanjujuće pjevanje, rezultat je stominutni koncert čistog užitka.

Ono što je mene osobno fasciniralo (priznajem kako nikad prije nisam imao priliku vidjeti bilo koji nastup uživo Procol Haruma) i iznenadilo jest pristup pjesmama. Naime, u svim glazbenim enciklopedijama, grupa Procol Harum uvijek je okarakterizirana kao izvođač progresivne glazbe, uvijek im se nametao taj pridjev ‘progresivan’.

Međutim, tijekom čitavog koncerta primjetljivo je kako su više orijentirani bluesu (osobito gitarist Geoff Whitehorn koji me svojim entuzijazmom podsjetio na Jacka Sonnija, drugu gitaru Dire Straitsa sredine 1980.-ih, koji se, premda je bio na pozornici, zabavljao i uživao u koncertu više nego sama publika). Progresivni izričaj uvijek je prisutan, ali čisto kao temelj iz kojeg će do izražaja doći rock i blues otkrivajuću svu veličinu i virtuoznost samih glazbenika.

Kao dodatak DVD-u, nalazi se kratki glazbeno-dokumentarni film “Uninhibited“, dodatak možda čak i bolji od samog koncerta, s obzirom kako imamo jedinstvenu prigodu vidjeti bend u svom studiju kako spontano uvježbava klasike. Gledajući im lica, nije teško zaključiti kako uživaju u svakoj sekundi svirke.

Procol Harum “Live 2001.” izdanje je koje ne biste trebali zaobići ukoliko ste fan bilo grupe ili duha šesdesetih godina prošlog stoljeća, jer majstori ostaju majstori bez obzira koliko godina je prošlo otkako su objektivno bili u naponu stvaralaštva i koncertiranja.