Ako ste raspoloženi za malo svježe rock nostalgije

The Sheepdogs su kanadski rock bend koji su počevši s debijem “Trying to Grow” iz 2007., dosad objavili pet albuma.

Predzadnji “The Sheepdogs” se našao i na vrhu kanadske top ljestvice albuma. The Sheepdogs su u ovom trenutku jedan od najpopularnijih kanadskih bendova.Rock koji sviraju je u potpunosti inspiriran boljom prošlosti, odnosnom zlatnim dobom rocka. Njihova glazba ima dubinu i širinu vintage zvuka, sastavljenog od slojevitih gitara, harmonija u stilu CSNY, power akorda, mekih orgulja i melodičnih solaža u čistim visokim tonovima iz škole The Allman Brothers Banda. Orgulje u “Help Us All” kao da odaju počast Rayu Manzareku, a par pjesama je i u duhu radničkog country-rocka Creedence Clearwater Revivala. Pobrojane reference daju vam ideju, The Sheepdogs su zapeli u prošlosti i to nimalo ne skrivaju, već to ponosno ističu i naslovom novog albuma “Future Nostalgia“.No, oni nisu tek još jedni nostalgični frajeri bez pokrića s dugim kosama i finim instrumentima. Klasični rock je lako imitirati, no da bi vas u obzir uzela publika koja je i sama dobro upoznata sa Zeppelinima, Allmanima i svim ostalim stupovima rocka, morate imati kvalitetu i pjesme, a The Sheepdogsi to imaju.

Od uvodne “I’m Gonna Be Myself” do završnog medleya kojeg čini posljednjih šest stvari, pjesme na “Future Nostalgia” vam se lijepe za uho i mame na ponovno slušanje. Na onaj način klasičnih ploča, već na prvu zvuče familijarno, a s svakim novim slušanjem osjećaj ugode je veći.

Čvrsti laid-back ritam većine pjesama vas uljuljuška u groove, a The Sheepdogsi mudro osiguravaju da se ne uspavate u toj ugodi laganim zaokretima, kao što su jazz u “Jim Gordon“, šporki riff u “Bad Lieutenant“, solo na trubi u “Help Us All” ili funk u “Back Down“. Imaju The Sheepdogsi i nešto od The Black Keys, pa ne čudi što im je Patrick Carney producirao prošli album.

Zamjerke se u prvom redu odnose na stihove, koji su srčani, ali mjestimice klišejizirani i prvoloptaški, što se vidi već iz naslova tipa “I’m Gonna Be Myself” i “I Really Wanna Be Your Man” ili rima u stilu “baby – maybe”. Također, premda članovi benda imaju duge kose i brade, djeluju nekako preuredno i čisto. Ako ih usporedimo s jednim drugim bendom koji je koje desetljeće prije jednako iskreno i strastveno bio posvećen klasičnom rocku, s The Black Crowes, The Sheepdogsima nedostaje osjećaj opasnosti koji je jedan od glavnih začina pravog rocka.

No, ako ste raspoloženi za malo svježe nostalgije, teško da možete proći bolje nego s The Sheepdogs.