Kako ispričati priču

Postoji taj kantautorski (singer/songwritter) žanr koji egzistira u rocku još od njegovih početaka. Najviše duguje američkoj trubadurskoj folk tradiciji i Bobu Dylanu koji ju je uveo u rock. Ne smije se zaboraviti ni uloga Leonarda Cohena, koji je šansonu približio rock publici, a autori poput Lou Reeda su žanr preveli na jezik američke urbane džungle.

Na njihovim temeljima nastao je taj žanr, koji s vremena na vrijeme izbaci neko jako ime. Pod ‘jako ime’ mislim na kvalitetnog autora, jer ovaj žanr nije dizajniran za top-liste. Hitovi se tu prišuljaju iz prikrajka, kao što se prišuljao “Luka” Suzanne Vega, pjesma o dječjem zlostavljanju koja je skrenula pozornost na Suzanne i pomogla da ona prokrči put za bum tzv. ‘ženskog pisma’ u devedesetima.

Nakon par klasičnih kantautorskih albuma bliskih folku, koje je karakteriziralo Vegino prigušeno, no sugestivno pjevanje i osjećaj za naraciju, Vega je u devedesetima za životnog partnera i producenta odabrala Mitchella Frooma, s kojim je snimila nekoliko albuma koji su eksperimentirali s elektronikom.

Nakon što su se ona i Froom razišli, Vega je 2001. godine objavila hvaljeni “Songs in Red and Gray”, kojim je vratila dio stare publike.

Trebalo je čekati gotovo šest godina na novi album zvan “Beauty & Crime“. Glavne odlike pravog, nepatvorenog kantautora je da nam u iznimno kratkoj formi ispriča priču koja bi mogla poslužiti kao scenarij za film, odnosno da u nekoliko stihova nacrtaju rukom opipljive likove i mjesta. Vega sve to radi u svakoj pjesmi na “Beauty & Crime”.

U uvodnoj “Zephry & I” sa slikarom grafita (ime mu je Zephry) promatra New York i sjeća ga se kakav je bio nekad, dok je njezin sjetni glas u kontrastu s vrckavom melodijom.

Album je posvećen Suzanneinom bratu Tomu, o kojem govori pjesma “Ludlow Street“, koja ima onu atmosferu i melodiju koje vas progone i kad pjesma završi.

“New York Is a Lady” je priča o slavnoj zavodljivosti New Yorka. Ovdje, grad je femme fatale koja izbezumi sa svojom ‘ljepotom i zločinom’ prigradskog dečka koji je tu prvi put na poslovnom putu.

New York se provlači kroz mnoge pjesme, a tu je negdje prisutan i duh napada na WTC (koji se nikad eksplicitno ne spominje), posebno u zadnje dvije pjesme “Angel’s Doorway” i “Anniversary“.

“Pornographer’s Dream” i “Frank & Ava” su primjeri s kojom lakoćom Vega napravi u isto vrijeme jednostavne i iznimno slikovite pjesme. Uz zanimljivu ‘kvaku’ ispričala nam je priče o odnosima i osjećajima koje većina jako dobro poznaje. Prva govori o tome kako svi sanjamo o onome nedohvatljivom, nedokučivom, neotkrivenom, a druga kroz slavni ljubavni par kaže kako često za ljubav ‘it’s not enough to be in love‘

Glazbeno, “Beauty & Crime” je album suptilnog i slojevitog minimalizma. Premda je instrumentalno bogat, s gudačima, električnim i akustičnim gitarama, back-vokalima, živim i elektroničkim bubnjevima (“Unbound” je podsjetnik na njenu ‘elektroničku’ fazu), sve je odrađeno s mjerom, što je pridonijelo ujednačenosti materijala.

“Beauty & Crime” je album gotovo bez slabih točaka, čije su pjesme vrlo osobne, no zahvaljujući Vegainom skladateljskom umijeću, lako se sa njima poistovjetiti. Topla preporuka.