Kada nema nogometa

“Vidite, svijet je takva kakav jeste. Legenda govori da je gospodu Bogu trebalo sedam dana da stvori svijet…“, uvodna je misao iz usta Franje Tuđmana koja se pojavljuje kao svojevrsni uvod u prvu stvar toliko najavljivanog i pričama okruženog prvijenca benda Rawbau poznatog nam nogometaša Slavena Bilića. Stvar se zove “Imam san” i, da nije uvoda, opterećenog duhovima prošlosti, vjerojatno bi mogla postati hit unutar hrvatskih rock klubova, prvenstveno radi dobrih žestokih riffova i štimunga.

Sljedeća “Bijeg” nastavlja započeti štimung te uspijeva zadržati energiju početne, no možda će previše ‘ljepljiv’ refren i uzvik “I’m gonna get you motherfucker” ipak odbiti slušatelje. Tu je ujedno kraj žestokog djela albuma jer treća po redu laganim početkom najavljuje ostatak albuma, uz iznimku “Kako dalje?“. Drugi singl – “Jel’ te sram” donosi ono što smo zapravo cijelo vrijeme i očekivali od jednog nacionalnog heroja, a to je kritika bačena prema ratnim profiterima i sličnima. Ipak, možda je dobro to čuti i od jednog nogometaša, možda nekom i sjedne.

Ostatak albuma zapravo ne donosi ništa novo te više služi kao popunjavanje praznog prostora ili kao neka vrsta zapisnika Bilićevih sanjalačkih razmišljanja koja nemaju veze s nogometom. I to je to. Iako ne govori ništa loše, dapače, album se mogao više usredotočiti na zabavno-žestoke pjesme, pošto je to ono u čemu bi vjerojatno bio puno bolji i vrijedan sto i kusur kuna, a ovako ćemo čekati na neki novi dorađeniji, suptilniji, originalniji, maštovitiji i, na kraju ipak, zabavniji album.