NOFX
Never Trust A Hippy
Datum izdanja: 13.03.2006.
Izdavač: Fat Wreck Chords
Žanr: Punk
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Nakon kompilacije “The Greatest Songs Ever Written (By Us)“, NOFX se nakon godinu i nešto kreativne pauze ponovo javljaju te nam kao uvod u svoj novi album isporučuju EP “Never Trust A Hippy” provokativnog covera na kojem se u svega 13 minuta smjestilo šest pjesama. Ako im Isus-hippy s flašom u ruci ne priskrbi odlazak u pakao, neće nitko.
Sve je počelo 2003. sa “War On Errorism” u kojem se obrušavaju na Busha, korporacije i imperijalizam, a koji ih je po prvi puta doveo ne samo u glazbene već i u političke magazine i medije, poput Newsweeka, CNN-a i NY Timesa. 
Trend se nastavlja i na ovom EP-u: sprdačina sa kršćanstvom u “I’m Going To Hell For This One“, sprdačina s anarhizmom u “The Marxist Brothers” te sprdačina sa samim sobom u “Everything In Moderation (Especially Moderation)“. Zajebavat se i vozit skate nije više dovoljno i to je shvatio i Fat Mike čiji tekstovi su ovoga puta definitivno nadmašili muziku. “If you think that punk rock doesn’t mix with politics, you’re wrong“, kaže jedan stih. Nema šta, ako mogu Green Day što ne bi i oni.
Prve dvije pjesme naći će se i na novom albumu “Wolves In Wolves’ Clothing” koji izlazi kroz koji dan. Ona manje dobra je “Seeing Double At The Triple Rock” pa nju ostavljam za sljedeći put, ali zato je druga ‘pogodak u sridu’. Nekadašnji “The Moron Brothers” su odrasli i danas se zovu “The Marxist Brothers“, ne pišaju vam u posudice za led i ne ševe vaše sestre, već raspravljaju o teorijama zavjere, posjećuju anarhističke sajmove knjiga i obračunavaju se sa G8.
Onaj tko se kuži u anarcho spiku prepoznat će i suptilno referiranje na Chumbawambu i Rage Against The Machine, no vrhunac Fat Mikeovog cinizma definitivno je sadržan u “We took the bus to the Anarchist Book Fair, I left the hybrid at home/I scored an extremely rare signed copy of the Communist Manifesto/We protested the G8, got maced by female police in hot black uniforms and boots/I got one’s e-mail address“.
Ili vam se možda više sviđa “I get frequent flier mileage and a booklet of upgrades/So next time I visit the Third World I won’t have to fly second class/The people’s revolution is gonna be a podcast“.
Eh da, i cijela pjesma je u nekakvom sporom dub ritmu, potpuno atipičnom za NOFX, isto kao i “You’re Wrong“, koju prati samo akustična gitara, a dotiče se kršćanstva, nacionalnosti, queerova, reproduktivnih prava, nošenja krzna, Sean Hannityja i Ann Coulter, blabla… A tu već ima previše političke korektnosti za moj ukus i počinje smrditi na jeftinu liberalnu propagandu.
Što reći na kraju svega? Lagala bih kada bih rekla da sam oduševljena, jer iako su mi NOFX religija, mislim da se, čisto muzički gledano, i nisu baš iskazali još tamo od 1996. i “Heavy Petting Zoo”, a na ovom EP-u pogotovo ne jer to jednostavno nije NOFX zvuk na koji smo navikli – monotono i neenergično pjevanje Fat Mikea i potpuno nezanimljivi aranžmani ne mogu nažalost biti nadomješteni niti najboljim tekstom.
No, bit ću blagonaklona i pričekati novi album, jer ‘when your band has been a band longer than The Ramones and critics coin you ‘the punk Rolling Stones‘ nije isključeno da im se zalomi još poneka dobra stvar kao što je to ovdje slučaj sa ‘marksističkom braćom’.
