Mad Caddies: Punk samo na papiru

    393

    Mad Caddies

    Punk Rocksteady

    Datum izdanja: 15.06.2018.

    Izdavač: Fat Wreck Chords

    Žanr: Punk, Reggae, Ska

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Sorrow (Bad Religion)
    2. Sleep Long (Operation Ivy)
    3. She (Green Day)
    4. …And We Thought That Nation-States Were a Bad Idea (Propagandhi)
    5. She’s Gone (NOFX)
    6. AM (Tony Sly)
    7. Alien 8 (Lagwagon)
    8. Some Kinda Hate (Misfits)
    9. 2RAK005 (Bracket)
    10. Sink, Florida, Sink (Against Me!)
    11. Jean Is Dead (Descendents)
    12. Take Me Home (Piss Off) (SNUFF)

    Punk je mrtav, živio reggae. Ska veterani Mad Caddies uzeli su tucet prepoznatljivih punk pjesama i podarili im nježniji makeover, odrješivši ih pritom agresije, brzine i sirovosti.

    Pretvaranje pjesama u nešto drugo, držeći pritom do onog što one zapravo jesu, vrlo je osjetljiv i subjektivan zadatak, a posebno zeznut kod ponekad stroge punk publike. Ovo je prvi izlet u ovakve vode za Caddiese i prvo studijsko izdanje nakon 2013. i “Dirty Rice“.

    Punk Rocksteady” je tako u samom startu pod povećalom, osuđen na tvrdokorne, mekokorne i one između fanove. Jedni će s gnušanjem odbaciti ovakvo svetogrđe, drugi će ga objeručke prihvatiti, treći će biti hiper razočarani obradom njihove najdraže pjesme ikad, a četvrte će biti briga za sve i uživat će u onome što ovaj album je.

    Muziku podržava

    Prvi i najavni singl s razlogom je bio “She” (Green Day). Radi se o vrhunskoj obradi jednostavne pjesme koja pršti zaraznim ritmom i opuštajućom melodijom, komplementirana laganim puhačkim dionicama i klavijaturama.

    Oni koji traže brzinu, ovdje je neće naći. Tempo je od početka do kraja spor i često repetitivan, a samo na trenutke varljiv s malim naznakama ubrzanja ili promjene.

    Najčudnija biljka po tom pitanju je “Sleep Long” (Operation Ivy) koja započinje u punk tonu, samo da bi se pretvorila u nešto što kao da je ispalo iz filma Guyja Ritchieja iz ranih 2000-ih. Osim nje, raznovrsnosti u prilog ide i “Some Kinda Hate” (Misfits) koja koketira sa soulom i bluesom.

    Alien 8” (Lagwagon) i “Sorrow” (Bad Religion) jedne su mi od omiljenih pjesama respektabilnih bendova, a njihove nove varijacije trenutno mi sjedaju bolje od pravih stvari. Prva sa simpatičnom trubicom i optimističnim ambijentom, a druga s vjerno prenesenom vokalno-instrumentalnom harmonijom. Pjesme s kojima nisam bio u toj mjeri ‘na ti’, a osvojile su me su “2RAK005” (Bracket), što zbog kompozicije (udaraljke!), što zbog lijepog i čistog glavnog vokala te “…And We Thought That Nation-States Were a Bad Idea” (Propagandhi), najpunk stvar ove ploče s Fat Mikeom u cameo ulozi. Dakle, slušatelj ne mora biti upoznat s prvotnim oblicima ovih pjesama da bi u njima uživao.

    Neki od brojeva su pretmurni za ovakav tip glazbe – “Jean Is Dead” (Descendents) i “She’s Gone” (NOFX), izvlače se na solidnu izvedbu, ali imaju mračniju liriku, dok je “AM” (Tony Sly) odrađena s najmanje promjene u odnosu na original koji je sam po sebi spor i sjetan. Tu se moglo ubaciti, kontrasta radi, veselicu koja bi digla cijeli album i pjesmi dala novi štih.

    Tekstualno je sve ostalo uglavnom netaknuto. Poruke i emocije nekima će zbog laganije muzičke podloge i sporijeg prijenosa odzvanjati jače nego u old school verzijama. Produkcija je odrađena taman dostatno za svaki instrument, pozadinski ili gostujući vokal, a opet nije ispolirana ni umjetna. Album zvuči svježe, prirodno i živo, s mnogo malih dodataka i začina koji u potpunosti isplivaju na površinu tek nakon drugog ili trećeg slušanja.

    Uz veći broj pjesama i pozitivniju tracklistu (pjesme odabrao Fat Mike) ovo bi bio moj ‘go to’ ljetni mix, ali i ovako će, ponajviše unikatnosti radi, sigurno samo s vremena na vrijeme zabljesnuti u rotaciji. Bez obzira na godišnje doba.

    3 Shares
    Muziku podržava