Kad fan metala napokon uspije

Simpatično je čuti da i u današnjem svijetu ‘reality-bendova’ audicija za najzgodnijeg pjevača i smišljenog slaganja benda, jedan bend nikada nije izgubio doticaj sa scenom i da su zbilja bili klinci zaluđeni metalom i hardcoreom po ulicama New Yorka.

Full Blown Chaos i njihov vokal Ray Mazzola upravo su tako došli do trenutnog statusa, a čak im je i ime albuma izabrao neki klinac s kojim je Ray razgovarao u publici nakon jednog koncerta (malo ih je koji to još prakticiraju).

“Heavy Lies The Crown” prvi im je album na Ferret Music i od početka do kraja pokazuje jako malo filozofije i okolišanja. Pravi moćni hardcore riffovi s vokalom nalik na Anselma iz Pantere (i rjeđe iz Downa), ‘slayerovske’ gitare i konstantna snaga i brutala. Sličnost s Panterom leži u još jednoj zanimljivosti – na gitari i bubnjevima su braća pa je i logično da se brza istrzavanja profesionalno poklapaju s duplim basom koji konstantno dijeli šamarčine.

“Firefight” nije ponudila nešto vrijedno spomena, ali je najavila pravac u kojem idu. Brža i razbijačka “Hard Goodbye” pokazuje da su im stvari ispunjene s dosta dijelova i da su lišene tipične strukture, ali sve je slušljivo i zarazno pa mi je noviji ‘slayerovski’ riff kao i totalno Slayer-solo na “Halos For Heroes” razvukao široki osmijeh na lice.

Slušajući tih 45 minuta glazbe sve ispada dosta slično pa iako gaze, svaki put gaze na isti način. Jedino naslovna stvar ima zanimljivih riffova, “All For Nothing” je samo malo smirenija s tišim početkom, dok jedino “Mojave Red, Pt. 1” služi kao prava instrumentalna metal laganica, a kasnije prelazi u najžešću stvar istog imena. Ista ideja kao i Panterin “Suicide Note”.

Full Blown Chaos djelomično su uspješno spojili metal Pantere, thrash riffova Metallice i slayerovskog zla s njihovim njujorškim hardcore podnebljem, bez da je od toga ispao već polako dosadni metal-core.

Sick Of It All i Madball sigurno su zadovoljni kako je jedan mladi bend u doba metala uspio njihove korijene smjestiti u nešto dobro i držati ih visoko i ponosno. Još samo da je malo više raznolikosti…