Još jedan bubnjar pokazao kreativnost za mikrofonom

Dave Grohl je, barem što se mojih glazbenih okvira tiče, jedini čovjek koji se iz sjene bubnjarskog seta u Nirvani bacio u ulogu frontmana i stvorio uspješan bend. Siguran sam da u svakom bubnjaru kad tad zatinja želja da ih se napokon vidi na koncertu, a ne da blicevi foto-aparata završavaju na brojim činelama. Aaron Gillespie iz Underoath još je jedan kojem je to jako dobro uspjelo.

Apsolutno sam (uz malu majušnu pomoć sa strane) je napisao, odsvirao i snimio cijeli album “Southern Weather“, a cijelu priču nesebično je nazvao The Almost. Dok u Underoath svira bubnjeve i vokalno pomaže glavnom pjevaču, ovdje je odlučio sve napraviti sam, i mora se priznati, snimio je jedan sasvim solidan moderni rock-emo album.

Na albumu nema nikakvog metal-core urlanja i vrištanja, sve je melodično, malo sporije i na potpuno drugačijem nivou od matičnog benda. Stvar “Say This Sooner” potukla je sve moguće rekorde preslušavanja i skidanja na myspace stranici, a riječ je o hitoidnoj glasnoj stvari koja puca na provjereno. Ipak, ima stvari koje su i puno bolje.

Recimo, niti “Drive There Now” nije nešto ultra bolja i mislim da se takvih pjesama može puno naći u današne vrijeme, ali Aaron je uspio u pozadinu svega unijeti nekakvu pozitivnu atmosferu i veselje koje se krije iza melankoličnih melodija. Refreni su redovito široki, ponosni i pjevni kao “Southern Weather” ili “Call Back When I’m Honest“.

Laganica s pedal steelom “Dirty And Left Out” je toliko obična, ali time već postaje i simpatična, jer se zadnje vrijeme svi boje napraviti pravu jednostavnu ljubavnu pjesmicu. “Amazing Because It Is” također me iznenadila jer se na akustičnjak i napeti glasić naljepio crkveni zbor, koji zajedno s riječima pokazuje da je i dalje pristup kršćanski.

Album je takav da ako ne volite baš niti malo patetičnosti i tipičnog američkog zvuka, ne trebate se truditi. Ali, 30 Seconds To Mars, Lostprohets ili Bedlight For Blue Eyes nekima će sigurno biti super preporuka. Emo-rock-power-pop, možda bi se moglo reći, jer album nije najnovija stvar u glazbenom svijetu, ali isto tako ovakve albume će svatko doživjeti na svoj način.

Na prvo slušanje album mi je bio kopija kopije, ali sad sam već primijetio puno drugih kvaliteta i postao mi je sto puta bolji. Njegov glas paše mu na glazbu, i nema niti jednog nepotrebnog vriska, nego samo običnog dječačkog pjevanja pogodnog za zborno pjevanje zaljubljene publike.

Mislim da će ovo biti novi bend, jer ovakvu pažnju rijetko pokupi nešto što bi se moglo nazvati samo side-projektom. A bit će i jako puno ljudi kojima će se više svidjeti The Almost od Underoatha. Sigurno.