Jedno su želje a drugo realnost

Bright On Red postoje tek nešto više od pola godine i već su uspjeli složiti najavni EP sa šest stvari koji je upravo pred nama.

Bend nabraja mnoge inozemne zvijezde kao najveće utjecaje, počevši od The Black Keys i Led Zeppelina, preko Florence and the Machine do PJ Harvey. Iskreno, svi ti utjecaji se čuju ništa ili vrlo malo na ovom EP-u.

Među njima najveći utjecaj svakako ima Florence Welch kada bi joj oduzeli karizmu i sav šarm koji pruža jer se odmah u startu osjeća da ju Bright On Red pokušavaju kopirati, ali da to ne ispada baš na najočitiji način, pa su zvučne kulise odvedene u mekše pop rock vode često vođene akustikom.

Kad se bend potpuno opusti kao u folk pop pjesmi “Desire Just“, tada zvuči lijepo, očaravajuće i zanimljivo, ali nažalost, takvih momenata je premalo na ovom EP-u jer previše teži biti nešto što u ovom trenutku ne može biti, a to je nova Florence and the Machine.

Najgore što možemo čuti na nekom od izdanja jest kada vokal i glazba uopće nisu usuglašeni, a to se događa u pjesmi “One-one-one” koja ima nedovoljno izražene nabrijane post grunge gitare i vokalnu interpretaciju koja kao da se posvađala s glazbenom podlogom. S ovom pjesmom je očito nešto otišlo kvragu, pa bi bilo najbolje da su je jednostavno izbrisali.

Ostatak je uglavnom solidan, iako i on podosta skače u kvaliteti što je bizarno s obzirom na količinu pjesama na njemu. “Straight Path” bi mogla pronaći svoju publiku, “Whatever You Mind” pokušaj je kopiranja Florence s izraženim soulom, “All I Know” simpatična je pop skladbica na tragu Flyera, dok se završna “Take Me Down” približava baladama alt. coutrya.

Kako bend postoji svega pola godine neke stvari im možemo oprostiti, ali ipak valja ustvrditi da je ovo izdanje došlo malo prerano jer se bend još uvijek nije pronašao u zvuku koji želi prezentirati ljudima. Ima tu svega, od slatkastih pop melodija do alternativnog rocka, pa je fokusiranost očito nešto čemu bi bend trebao težiti jer ovako izgleda da je mnogo tog napravljeno slučajno i to random sistemom.

Ispravan put bi bio da se krene više u istraživanje zvuka koji su prezentirali s “Desire Just”, a da u potpunosti zaborave žestoke gitare jer u ovom trenutku s njima djeluju potpuno neuvjerljivo, posebno ako uzmemo cijeli niz bendova koji s takvim gitarama čine mnogo upečatljivije stvari.