Ima li za nas puta do Obećane zemlje?

Je li izlazak ove kompilacije, koja jest prva ako se ne računaju “Full Metal Jacket” (1997.) ili “New Underground” (2006.), a ne znam zašto se ne bi, pokušaj održavanja na životu ili nagovještaj (napokon) ozbiljnijeg buđenja hrvatske hard rock i heavy metal scene?

Da se takva pitanja ne postavljaju tridesetak godina, odgovor bi se lako pronašao i ne bi bila toliko naporna i zamarajuća, no naša se hard’n’metalna priča vrti u krug, i bojim se da će tako ostati ‘za vijeke vjekova’. Godina koliko sam spomenuo takvu je pamtim, i osim nekih više ili manje uspješnih bljeskova, ništa se značajno nije događalo. Što bi rek’o Džoni Štulić – ‘uvijek ista priča’.Uvijek znamo ‘nagaziti’ diskografe i navoditi ih kao glavne i jedine krivce da je tome tako, što je istina, ali ne isključiva. Nisu jedini, ali su kolosalan problem, to nema dvojbe. Činjenica je da su najveći ‘problem’, pogotovo zato što kako vrijeme odmiče sve se svodi na računicu, pa ne žele niti čuti za neki bend ako se ne ‘uklapa’ u financijsku dobit, odnosno ako se unaprijed ne zna da će se na njemu zaraditi. Vremena rizika očito su prošla, ako su kod nas ikada i bila naklonjena heavy metalu i hard rocku.

Isto tako, ne može čovjek, a da se ne načudi koliko kvazi-dobrih rock bendova dobiva prigodu da objavi album, koliko se s godinama u njih ulaže, a trag koji ostavljaju ekvivalentan je onom kojeg ostavite u pustinji, pa ga dođete potražiti nakon pješčane oluje. Nema nikakve sumnje, diskografi su našim metalcima ‘maćehe’, sa časnim iznimkama, pa se tako u zadnje vrijeme sve češće događa da se predstavljaju preko etiketa susjednih zemalja (Geenger Records, Moonlee Records, One Records…).

No isto tako, ne treba baš kompletnu krivnju prebacivati na izdavače, treba spomenuti da je većina naših velikih medija poružičastila, pozelenila, požutila, što li sve ne, i da je alternativnoj glazbi ne samo zalupila vrata pred nosom, nego ih i zavarila. Rekao bih i tu ‘čast izuzecima’, ali ih – nema.

Također, ima i problema u internoj komunikaciji, a jako često, čak najčešće, zakažu sami bendovi koji se trude, rade, snimaju, sviraju, pa se ili srame dojaviti što rade, možda misle da su toliko dobri pa će se za njih čuti po inerciji, ili pak da netko njih treba potražiti. Teško, jako teško da će biti tako, što mogu posvjedočiti neki koji su se vraški namučili da bi im izašao album ili da bi dobili popodnevni termin na nekom festivalu. A i mnogi novinari / izvjestitelji / reporteri se baš ne trude ‘istraživati’, a dobar dio njih ne želi vidjeti ono što im se nudi na nosu, tipa preskakanja naših bendova kada supportiraju jača imena.

Da je otprilike tako, dokaz je i ova kompilacija, u kojoj nedostaje veliki broj kvalitetnih bendova, a za koju sam, iskreno, saznao da izlazi nekoliko dana prije nego je bila objavljena. Dakle, zakazati jako (pre)često zna i promocija, a i organizatorima bi se u slučaju naših bendova svašta moglo prigovoriti, uvažavajući njihovu ograničenost manevra, jer su često predgrupe pod ingerencijom menadžmenta stranih izvođača koji dolaze.

No da se i tu može nešto napraviti, dokaz su i nastupi naših bendova sa svjetskim uglednicima (Hard Time i Deep Purple, Cold Snap i Disturbed, Inciter i Iced Earth/Saxon, Wasted Generation i Guns N’ Roses, Malehookers i Megadeth/Slayer, Opća opasnost i Bon Jovi, na primjer, uz ispriku izostavljenima…), samo se, očito, previše toga treba poklopiti. Dakle, za neke promjene treba radikalno promijeniti stavove i udružiti sve snage, inače opet ništa neće imati smisla, i veliki broj mladih bendova, kojih ima više nego ikada, doživjet će sudbinu svojih prethodnika.

E, sad, da ispravi sve te ‘krive Drave’ teško da će uspjeti ova kompilacija, kao i bilo koja prije nje, bez obzira na, nema nikakve dvojbe, dobre namjere njezina autora Gordana Penave Pište. Samo lud metalac ne bi podržao hard i heavy scenu, otišao na koncerte naših bendova, pa i kupio pokoji album, no tu se opet vraćamo na ključno pitanje. Tko će ga objaviti? Kompilacije već malo teže prolaze, pogotovo ne one poput ove, na kojoj se uglavnom nalaze pjesme objavljene na albumima izvođača, ili je, pak, poodavno dana mogućnost njihova free-downloada i više-manje su eksploatirane.

Što se tiče bendova, tu će sigurno mnogi imati primjedbe, i logično je da ih imaju, a jedino u čemu se treba složiti s autorom jest to da je odabir bio stvarno težak. Jer u Hrvatskoj ima toliko dobrih bendova da je to za jednu osobu, bez obzira što se radi o Pišti, čiji je doprinos hard i heavy sceni nemjerljiv, nemoguća misija.

No isto tako, teško je razumjeti kako se moglo dogoditi da na ovoj kompilaciji nema Cold Snap, Ashes You Leave i Omega Lithium, tri benda koja uz Father imaju internacionalni uspjeh, vrh su scene kod nas i za njih su svi čuli. Ili su bar trebali. Možda nisu najbolji, ali su uz ogromnu dozu truda uspjeli, iako, neki prvo vani, pa onda kod nas, no tako je to u životu u mnogim slučajevima. Naravno, treba podržati i ideju da se da šansa manje poznatima da se probiju, no bez ta tri imena, ova je kompilacija naprosto ‘krnja’. Bit će druga, ajde, ok, možda ih se tamo sjetimo.

Ono što će većina sigurno pozdraviti je “Soulsucker“, nova stvar Anesthesie, najboljeg hrvatskog metal (thrash, a ne trash) benda, momci iz Incitera se godinama trude i zaslužili su da budu ovdje, o Fatheru se sve zna, One Piece Puzzle ugodno je osvježenje na sceni i logičan odabir, Opća opasnost uvijek je pun pogodak, no da se moglo bez, u prvom redu Cote G4 ili Off Duty, pa i bez Zorana Mišića, s tim će se mnogi složiti. Mnogi, naravno i ne, ali svatko ima pravo na svoje mišljenje i svoj stav.

Iako nitko nema ništa protiv ove kompilacije, i sigurno je diskografima najjeftiniji ‘izlet’, sigurno će većina sugerirati da se, ako već žele, posvete radu s bendovima i objave kompletne albume, a ne ‘isječke’ njihova rada. Tako bi pomogli njima, fanovima, oživjeli scenu, a u konačnici i – sebi. Kako reče Pišta u uvodniku, heavy metal i hard rock najprodavanija je glazba u svijetu. Zašto i mi ne bismo pokušali napokon razmišljati kao i sav ‘normalan’ svijet.’ Ako nije kasno. I ako smo normalni.