Urban&4 “Lipanj, Srpanj, Kolovoz”: Ljubav u trećem kvartalu

Na stol je stigla ponuda koja se ne odbija. Nakon duge studijske stanke, Urban&4 su izbacili veliki, dvostruki album naziva “Lipanj, Srpanj, Kolovoz”, što je za sve ljubitelje njegovog rada pravi pravcati praznik. Preslušali smo materijal, prolistali popratni sadržaj i očima prešli preko toliko različitih izraza lica i naličja. Urban je opet okrenut prema čovjeku, ovog puta iz malo drugačijeg, na trenutke i dječjeg svijeta. Dojam je uglavnom pozitivan, ploča se dobro uklapa u mozaik dosadašnjih Urbanovih ostvarenja. Album je svakako prikladan za vrijeme u kojem se nalazimo, ili bolje rečeno živimo, no zagrebimo malo ispod površine vidjeti što nam je to ovaj predani glazbenik smislio za post pandemijsku, 2021. godinu.

Dvostruko, gotovo 80 minuta dugo izdanje prikazuje dvije strane poznatog riječkog umjetnika. Ona prva, gdje Urban nastupa sa svojom četvorkom, te druga, intimna i osobna, ona za kasnije noćne sate kada se pokupe svi oni koji su odustali od šetnje godišnjim dobima na kraju prvog diska. Damir Urban posve sam. Isto tako, ovaj album kao da je posebno posvećen djeci, čini se da Urban u ovim zahtjevnim vremenima traži ono najiskrenije u ljudima, a djeca su upravo to, neokaljano i neopterećeno ogledalo naše istinske prirode.

Urbanovo ljeto

“Lipanj, srpanj kolovoz” je osebujno putovanje kroz pejzaž raspoloženja koja titraju u ritmovima nade ali i povremenog straha. Damir je moram priznati zbilja inteligentno posložio pjesme u dvije razdvojene cjeline, gdje druga nosi podnaslov “zapisi”. Zapisi su Damirovih ruku djelo, posve osobna priča, uz minimalnu instrumentalizaciju. Zanimljivo, preporučam preslušavanje drugog diska uz vizuale na YouTubeu. Urbanov kanal nas vodi kroz sve pjesme bez video spota uz neprekinutu snimku Damira kako radi malo ili ništa pred kamerom. Samo, ovoga puta ne pratimo riječkog umjetnika u sivilu pozadinskih površina. Damir je ovog puta u prirodi, što u neku ruku zadaje i određeno raspoloženje.

I sama naslovnica nosi određenu simboliku. Yves Marie Lame, francuski pjesnik i slikar čije naličje krasi omot ovog izdanja, proveo je većinu svog života u Rusiji i Francuskoj za vrijeme turubulentnih prvih desetljeća dvadesetog stoljeća. Njegova djela su većinom izgubljena, sve što nam je ostalo jest par zapisa i četiri fotografije, od kojih je jedna upravo ona u koju upravo gledate. Umjetnik je život izgubio u Španjolskoj za vrijeme Građanskog rata pa je i to svojevrsna referenca na pjesnika i vjerojatnog revolucionara, putnika i najbitnije anti-materijalista koji nije mario za ostavštinu svog rada.  Većinu scvog rada je uništio, a ono malo što nam je ostalo od njegove ostavštine upravo je slika s naslovnice.

Što znači biti čovjek?

Što ta silna simbolika znači za album? Zvučni kolaž ovog izdanja vama je ionako već djelomično poznat. Okosnica pjesama s prvog dijela ovog dvostrukog izdanja svakako su singlovi “Iskra”, “Div”, “Kuća Sjećanja” ali i “Sama”, intimna ispovijest u kojoj Urban nastavlja istraživanje odnosa ljudske ekspresije i popratne glazbe. Nju slušamo nekoliko tjedana kao uvodni singl u ovaj album.

Urbanov novi album cijeli je uronjen u lov na ono ljudsko, ono što nas izdvaja od pukog zadovoljavanja vlastitih potreba. “Sama” najbolje funkcionira uz videospot u režiji njegove supruge Milice. Crno-bijeli kadar uz Damirove recitacije uz minimum instrumentalne pozadine me malo podsjetio na neke radove Destroyera, osjeti se ta sveprisutna dramska nota i na ovome singlu.

Primjerice, “Dobar Znak”, druga po redu pjesma ovog dvostrukog izdanja koja krije formulu albuma. Urban se i dalje drži etera, jedva da i dodiruje ono zemaljsko u svojim tekstovima. Uz prilično otužnu atmosferu, Damir svojim izvedbama radi balans. Koliko god sve u ovoj recenziji zvučalo kao da je glazba “odsutna”, sve se vrati na početak uz jednostavne ali upečatljive izjave poput “smijem se to je dobar znak”.

Damirova groteska

S druge strane, ima album i nešto bizarnijih motrišta. “Susjed” propituje udaljenost fizički bliskih nam osoba i svih tih prozora koji ostavljaju slike ali ne i zvuk. Pjesmarica je prepuna metafora, ali atmosfera je ta koja nas vodi prema odgovorima. I upravo je to najpozitivnija stavka ovog albuma. Ako ništa barem znamo kamo idemo. Uz stručno vodstvo Damira Urbana, album pleše poput lista na vjetru i rijetko kada dobiva neki iole brži tempo. Za “Lipanj, Srpanj, Kolovoz” treba imati strpljenja, a onda će doći i plodovi rada na vaš “stol”. Pitanje je samo želite li konzumirati servirano. Isto tako, ove pjesme ne poznaju imperativ. Tekstovi nemaju naredbe, sve je u svrsi boljeg odnosa prema nama samima, ali i djeci, koja su stalni motiv u većini pjesama na albumu.

Konačni sud

Lipanj, srpanj i kolovoz. Trojstvo kao simbol. Mjeseci koje kalendarski svrstavamo u ljeto, bude posebna raspoloženja kod žitelja ovih prostora. Naviknuti na konfor Jadrana, za nas su “lipanj, srpanj i kolovoz” sinonimi za slobodu, odmor, životni intermezzo. Nimalo slučajno, ovo tromjesečje također može predstavljati i djecu, točnije njihovo dugo ljetno ferje. Možda je to i zbog činjenice da je dobar dio pjesama od ukupno njih 17 poput dječjih pjesmarica u jednom neobičnom, Urbanovom okruženju.

Damir Urban i njegova četvorka s novim albumom progovaraju o igri svijetla i sjene ljudskog karaktera, o odnosu dobrote i zloće, ljubavi i straha te ropstva i slobode. Uhu ugodno slušanje i soundtrack za sivo raspoloženje uz dodatak nade u bolje sutra. Možda je baš to ono što vam treba u danima kada kalendarskom ljetu trebamo reći zbogom. Uz Urbana će nam ostati lipanj, srpanj i kolovoz. Ostalo su sjećanja.