I album bez srca može biti kvalitetan

Grupa Wilco je proširila svoj utjecaj u glazbenom svijetu i stekla raznovrsnije fanove tek nakon izdavanja albuma “Yankee Hotel Foxtrot” iz 2002. godine. Sva njihova dotadašnja izdanja vukla su korijene iz country i rock glazbe, da bi se nakon izdavanja već spomenutog hvaljenog albuma, grupa uvukla u indie muzičku scenu.

Taj album u principu nije bio toliko dobar, koliko su ga kritičari isforsirali, što su odmah potvrdili dotadašnji wilcovi fanovi, ali to nije smetalo njihovoj glazbi da se proširi i oslobodi biljega istovrsnosti.

Novi album “A Ghost Is Born” potvrđuje kvalitetu grupe Wilco (sada samo dva originalna člana), te ističe i njihov dosadašnji adut: Jeff Tweedya, koji je majstor u pisanju pjesama i umjetničkih, a opet smislenih tekstova, koji su popračeni njihovom tehnički izvrsnom svirkom. Tekstovi su možda nešto slabiji nego u prijašnjem albumu, ali i ovdje ima tekstualnih vrhunaca, naročito u pjesmama “Whisful Thinking” i “Theologians“, koje su možda i najbolje pjesme Wilca ikad.

Spomenuo bih i pjesme “Company In My Back” koja ima vrlo pamtljivu melodiju, “Im A Wheel“, koja je punokrvna punk-rock pjesma i uvodna pjesma “At Least That’s What You Said” je jedna od najtužnijih pjesama o zlostavljanju kod kuće koja je dosad izdana. Jedina loša strana albuma je da mu fali malo srca, sam album realno je vrlo dobar, ali problem je u tome da Wilco ima mnogo potencijala, te da bi mogao postići puno više.

Iako je album kreirala grupa, vidi se da je glavnu riječ vodio Tweedy, te se ističu njegova razmišljanja, ovisnosti i stvari koje ga čine depresivnim. Zbog toga je album malo crn i nekako beznadežan, te svi oni koji očekuju Wilcove nekadašnje stare zabavne stvari, neka nastave potragu, jer ih na ovom uratku neće naći.