Jeff Tweedy: Nepodnošljiva lakoća postojanja

“Don’t forget sometimes; we all think about dying – don’t let it kill you“. Stih pjesme „Don’t Forget“ možda najbolje rezimira Tweedyjev solo album “WARM“: igrajući se s temama smrtnosti, usamljenosti i ovisnosti, Tweedy nam pruža direktan uvid u njegovo stanje uma i duha, osvrćući se istovremeno na stanje kolektiva – time približava svoju individualnu bol slušateljima, čineći je naposljetku svjetskom boli.

Mnogi navode “WARM“ kao Tweedyjev debi album, što je točno i netočno: službeno, “Together At Last“ je njegovo prvo solo ostvarenje. Međutim, taj album nam nudi samo akustične obrade pjesama Tweedyjevih projekata (mahom od Wilca), tako da se “WARM“ tehnički i može gledati kao njegovo prvo izdanje referiramo li se pritom, naravno, na originalan materijal.

Wilco je oduvijek bio jedan od onih bendova koji vam se nekako suptilno uvuče pod kožu i dok niste ni shvatili što se dogodilo – postane soundtrackom vaše svakodnevnice. Bend je već dugo na sceni i prošao je raznorazne faze, od alternativnog countryja do indie rocka pa i do eksperimentalnog rocka. No jedno je ostalo isto, jedno vrijedi za minimalno jednu pjesmu na svakom albumu dosad, a to su tekstovi zbog kojih i u najnegativnijim emocijama nalazite nešto pozitivno i zbog kojih se osjećate manje malima u ovom velikom svijetu. I to je ono s čim se ljudi povezuju. Pitanje koje nam se ovdje nameće je možemo li naći jasnu granicu između onoga što nam Wilco već dobar niz godina pruža i onog što nam Tweedy želi pružiti svojim solo projektom? Jer koliko taj solo projekt možemo nazvati originalnim i svježim ako ne čini određeni  kreativni odmak od njegovog dosadašnjeg rada s Wilcom?

Makar se zvukom baš i nije odmakao od dosadašnjeg rada unutar Wilca, verzirani fan ipak će opaziti određene razlike. Borba s ovisnošću, smrt oca, bitka protiv supruginog raka… ako čitamo između redaka, sve te Tweedyjeve životne boljke nać ćemo u pjesmama na ovom albumu. “What I’ve been through, should matter to you“, obraća nam se Tweedy u pjesmi “Bombs Above“. I točno taj stih utjelovljava taj odmak u kojem se materijal ovog albuma razlikuje od dosadašnjih Wilcovih izdanja: dobivamo jedno ogoljeno izdanje Tweedyja. Njegova ranjivost koja je dosad ipak dijelom bila zaštićena bendom sada izlazi na površinu: obraća nam se direktnije i jasnije no ikad, i to radi jednostavnim jezikom bez mnoštva detalja koji bi još poneku nesigurnost ipak zamaskirali. Ukratko rečeno; obraća nam se bez filtera. Primjerice, stihovi  pjesme “Having Been Is No Way To Be“ (inače inspirirane Iversovom “In Heaven“ iz kultnog “Eraserheada”) zahvaljujući svojoj izravnosti ne zahtijevaju nikakvu daljnju analizu onoga što je ‘pjesnik htio reći’ – “Now people say/What drugs did you take/And why don’t you start taking them again?”.

“In my window I have a twin / I look out, he looks in” – ovi stihovi provlače se kroz dvije pjesme s albuma: “I Know What It’s Like” (koja, uzgred budi rečeno, neodoljivo asocira na “I Must Be High” s Wilcovog debi albuma) i na „Some Birds“ – autor koristi motiv ‘blizanca’ kao simbol samorefleksije. Time evocira osjećaj koji nam je svima poznat – svi nekad imamo poteškoće s pomirbom onoga što jesmo s idejom onoga što bismo trebali biti, s idejom našeg ‘blizanca’.

Što zapravo ovaj album čini pobjedničkim? Ako ću se izraziti jednostavnim riječima, to je kombinacija tople country glazbe i hladnih riječi. Iako je riječ o teškim temama, Tweedy nije usijane glave – u njegovom glasu nema ni traga gnjevu, zamjeranju, razočaranju. Nasuprot  – pribrano i pomireno šapuće svoju ispovijed, svoje viđenje svijeta.

Poznat je Tolstojev citat iz Ane Karenjine o tome kako su sve sretne obitelji nalik jedna na drugu, dok je svaka nesretna na svoj način. U “Bombs Above“, Tweedy ipak primjećuje da svaka osoba osjeća kako je upravo njegovo breme najteže na svijetu, što čini osjećaj patnje (makar ne sami uzrok patnje) univerzalnim: “Suffering is the same for everyone“. Na albumu “WARM“, Tweedy upravo introspekcijom otkriva sve sumnje, nesigurnosti i žaljenja koja prate čovjeka otkad postoji, ali s kojima se – ipak nosi. Kako bih opisala album u tri riječi? Nepodnošljiva lakoća postojanja.