Najkraći mjesec u godini nije ostao zakinut za domaće i strane uratke koje vrijedi spomenuti. Između ostalog, preslušavali smo i novi Weezer, Mercury Rev, Robbieja Williamsa, White Lies, potom nove Kojote, Tihomira Popa Asanovića i mnoge druge.
Ipak, sudeći prema ocjenama naših recenzenata ovih devet uradaka izdvojit ćemo pod najbolja strana i domaća izdanja proteklog mjeseca. Svi oni su ‘zaradili’ od 4 zvjezdice ili više, a koji su albumi u igri provjeri u nastavku:
Jeff Tweedy – “WARM”
“Što zapravo ovaj album čini pobjedničkim? Ako ću se izraziti jednostavnim riječima, to je kombinacija tople country glazbe i hladnih riječi. Iako je riječ o teškim temama, Tweedy nije usijane glave – u njegovom glasu nema ni traga gnjevu, zamjeranju, razočaranju. Nasuprot – pribrano i pomireno šapuće svoju ispovijed, svoje viđenje svijeta.” – Recenzija
Rival Sons – “Feral Roots”
“Rival Sonsi svakako jesu pravi rock bend koji i dalje može držati rock živim, iako takav klasičan izričaj je sve manje i manje popularan s obzirom na nove žanrove koji dominiraju kod mladih. Starija publika će lako zavoljeti album “Feral Roots”, a trebala bi i ona publika koja je zaluđena ‘mičigenskim klincima’ jer ovo je cjelovito i moćno izdanje, a ne tek neko blijedo kopiranje svojih idola.” – Recenzija
Ariana Grande – “Thank U, Next”
“Na ‘Thank U, Next’ Ariana je više nego ikad vjernija sebi. Nije bilo mjesta manufakturiranim show business komadima iako bi mnogi rekli da nije tako. Album je istovremeno taman, a s druge strane nekako opušten, više pomirben nego optimističan. Kohezivniji od prethodnika, ne poigrava se toliko suprotnostima. Produkcijski nema iznenađenja, zvuk je uglavnom očekivan, ugodan, na razini zadatka. Nanovo prepoznatljiv Arianin zvuk, vjerni suradnici, Pop i R&B s Trap i blagim Rap primjesama. Pročitati to, zvuči nedvojbeno izlizano, ali uhu nimalo. Rekao bih da se radilo o igri na sigurno, ali dovoljno svježim zvukom.” – Recenzija
Trio Franolić Ćulap Jovanović – “Faza”
“Ovo je glazba da se sjedneš u udobnu fotelju i slušaš bez ikakvog opterećenja. Ako je slušate u takvom okruženju, bilo ovako studijski ili na nekom koncertu, ona će vas odvesti daleko od mjesta na kojem se fizički nalazite. Ako želite da vam se to dogodi, jasno je da ćete album slušati do besvijesti, a ako ne želite, nikom ništa, ima i drugačijih fitilja koji vas mogu upogoniti, iako bi bila prava šteta da “Fazi” ne date barem malo šanse.” – Recenzija
The Twilight Sad – “It Won/t Be Like This All the Time”
“‘It Won/t Be Like This All the Time’ zaokružen je album na kojem su sve pjesme podjednako jake, iako je neminovno da se neke numere pretvore u hitove, a ovdje za to najviše šanse imaju ‘Videograms’ i ‘VTr’. The Twilight Sad zadržali su svoj distinktivan zvuk kojemu su dodali brzinu više i potreban intenzitet koji čini album stvorenim za opetovano preslušavanje. Iako nikada nisu bili u samoj žiži indie rocka, ovaj album mogao bi ispraviti tu nepravdu.” – Recenzija
Livio Morosin & Maer – “Hereza”
“Album je dosta šarolik, ali je ujedno i fino zaokružen jer je jasno da Livio i Maer znaju što rade. Iako synthovi vode glavnu riječ, sve je fino upakirano, pa smo dobili jedan moderan pop album utjecajima uronjen u ’80-e, ali idealan za ovo današnje vrijeme kad je retro u modi. Možda je ‘Hereza’ svojevrsni istarski odgovor na Valentina Boškovića, a možda i nije. Bilo kako bilo, ovo je jedan pravi ljetni album, pa jedina nelogičnost jest da je objavljen usred zime. Sve ostalo je na svom mjestu, simpatično i prpošno, idealno za čagicu.” – Recenzija
White On White – “Out of Nowhere”
Nadahnut osobnim teškim situacijama, Rogić je pod imenom White On White sastavio kontemplativan, emotivan, elegičan album bez slabijeg momenta. Album ima privatnu notu, posvećen je Rogićevom ocu. Rogić je poštovatelj i pratitelj moderne ambijentalne americane, album je na engleskom jeziku i, ako zanemarimo povremeni akcent, taj album je mogao sletjeti u redakciju glazbenog portala “od bilogdje” u svijetu i to bi opet bilo vrijedno poslušati i recenzirati. Album nije nikakav “out of nowhere”, on je, poput njegovog autora (koji nije nikakav “white on white”, prije bi se, zbog artikuliranosti mogao nazvati Crno na Bijelo), pošten, iskren i lojalan sljednik američke kantautorske škole 21. stoljeća. – Recenzija
Blood Red Shoes – “Get Tragic”
“‘Get Tragic’ album je na tragu elektronike, noise popa i syntheva koje se provlače kroz gotovo svaku pjesmu, dakle, velika promjena za Blood Red Shoes. I dalje je prisutna gitara, no daleko je to od garažnog zvuka po kojem je bend poznat. Promjena u ovom slučaju donijela je dobar rezultat. Album zvuči moderno, svježe i zabavno.” (…) “Nakon drame u odnosu, neizvjesnosti glazbenog puta i nesuglasica Blood Red Shoes sabrali su se i napravili jako dobar album na kojem su se snašli s drugačijim zvukom i pokazali da mogu zvučati jednako svježe i moderno kao neki mlađi bendovi kojima je elektronika mnogo bliskija.” – Recenzija
Savak – “Beg Your Pardon”
“‘Beg Your Pardon’ je vrlo dobar album za kojeg bi se na prvu teško dalo odrediti da je objavljen 2018. jer je zvukovno udaljen barem nekoliko dekada unatrag. Ipak, taj retro zvuk pomiješan s povećom dozom psihodelije, rocka i povremeno punka daje finu kombinaciju u kojoj se lijepo može uživati. Ovako, kad sve albume Savaka poredamo, dobiva se sasvim jasna slika da bend iz albuma u album napreduje. Iako crpe svu svoju inspiraciju iz (daleke) prošlosti, njihov zvuk danas ima itekakvog smisla, pa već iskusni rutineri pokazuju mlađima kako se to radi, posebno kad izvrsnim melodijama nadodaju i angažiranije tekstove s humornim odmakom.” – Recenzija
