Hrabar i moderan bend velikog potencijala

Autopark dolazi iz Beograda, a postoje od 2000. godine. Od samih početaka benda došlo je do nekih rošada, a sada su šesteročlani bend koji je željan dokazivanja.

Njihovu je glazbu, na prvi pogled, vrlo teško opisati jer je vrlo kompleksna i višeslojna što ponegdje dovodi do kreativnog ludila i zbrkanosti. Najlakše je za njih reći da su art pop rock bend koji u svoje melodične pjesme unose mnogo buke kojom dočaravaju pojedina raspoloženja o kojim pjeva Ognjenka Lakićević.

“Osećanja za poneti” je njihovo prvo službeno izdanje (imaju i album “10+1” kojeg su samostalno izdali putem interneta), a zvuče kao neki prekaljeni maheri kojima je dosadno u životu pa su počeli ‘kemijati’ po glazbi različitim spajanjem osnovnih pop-rock postulata s elektronikom i noiseom u jednu mješavinu koja je vrijedna pohvala.

Negativna strana ovog izdanja je povremena prevelika teatralnost kojom se malo gubi na dinamici albuma, ali tekstovi i glas pjevačice Ognjenke ponovno vraćaju stvari na svoje mjesto pa ponovno natjeraju na preslušavanje ovog sanjivog indie rocka albuma.

Početna “Pisma (koja stalno pišem, ali me i dalje niko ne razume)” zvuči kao da je sišla s neke ploče Franza Ferdinanda, s mnogo buke i plesnih ritmova, sa zvečećim gitarama i dobro iskorištenim synthovima. Nakon ovakvog uvoda, podižu se očekivanja od benda i albuma, a Autopark ih većinom potvrđuje sa svojim stilskim rješenjima.

Sljedeća “Svi traže da obećam se” ima jedan galopirajući ritam i efektni refren zbog čega se ističe kao jedan od glavnih favorita na albumu, a i u njoj se uvelike osjećaju uzori new-vawe generacije.

“Tvoja zabava” je prva balada na albumu, a s njome Autopark pokazuje da se izvrsno snalazi i u nešto laganijim formama koje su kulminirale u završnoj skladbi. Akustična gitara i elektronski umetci su u uvodu pjesme “Mi tonemo” koja kasnijim tonovima podsjeća na Flare, dok se s pjesmom “Filmovi” ponovno album podigne u brzinu više.

“San posle sna” zvuči kao da je Interpol počeo pjevati na srpskom, “Ovde, ispod zemlje” je vrlo eksperimentalna, s tuš-bubnjem i cviljenjem gitare, duet s Tobićem Tobićem “Bili” jedan je od najveselijih momenata koji podsjeća na novije britanske indie rock bendove, dok “Prošlo vreme” je još jedna sanjiva balada s reprezentativnim gitarskim dionicama.

Kao što sam i ranije rekao, vrhunac albuma “Osećanja za poneti” nalazi se na samom kraju, rekao bih kao svojevrsni bonus cijelog izdanja. “Na ivici” je pjesma zbog kojeg se pamti ovo izdanje jer je jedna od najjačih ljubavnih skladbi s ‘ovih’ (tu mislim na ex-Yu) prostora zadnjih desetak godina. Započinje kao soundtrack “Twin Peaksa” s anđeoskim vokalom, da bi u refrenu dobio potrebnu (gitarsku) energiju koja ga čini neodoljivom.

Moram priznati da me album “Osećanja za poneti” svojim početkom i krajem oduševio jer pokazuje da Autopark ima snage i hrabrosti iskombinirati moderne svjetske trendove u zvuk prilagođen prostorima iz kojeg dolaze.

Ipak, taj entuzijazam ne traje tijekom cijelog albuma pošto je središnjica nešto slabijih i nedorečenijih pjesama zbog čega nisam mogao dati veću ocjenu.

Ako ne želite nabaviti cijelo izdanje, svakako bih vam preporučio da barem preslušate “Na ivici” zbog njene genijalnosti. Autopark je zasigurno jedan od najzanimljivijih bendova koji dolaze iz Srbije i svakako treba baciti oko na njih, barem su to zaslužili s “Osećanja za poneti”.