Diskografski sve dalje, ali srcu sve bliže

Na prošlom albumu “Osećanja za poneti“, beogradski bend Autopark je pokazao veliki potencijal pretočen u niz prelijepih pjesama, a danas su sazrjeli i postali pravi bend koji bi mogao postići jako mnogo.

U međuvremenu, ostali su bez izdavača i krenuli u totalno indie-fazu sa samoizdanjem novog albuma “Sve dalje” koji bi se lagano mogao preimenovati ‘sve bliže’, budući da je bend sve bliže idealnom pop-zvuku kojem teže. Kad smo već kod samog izdanja, moram istaknuti da mi se vrlo sviđa ideja omota koji doslovno izbacuje CD prilikom otvaranja kutije.

Autopark je moderan bend koji je očito glavne utjecaje pobrao iz inozemstva, a ne iz bivše Juge kao mnogi njihovi konkurenti na sceni. Njihov zvuk je najlakše opisati kao Franz Ferdinand obogaćen melodijama Bloc Partya s uvodnih i The Killersa s posljednjih albuma uz dodatak shoegazea čime se dobiva zavidna i originalna slika pretočena u niz vrlo radiofoničnih skladbi.

Za razliku od “Osećanja za poneti” gdje još nije sve sjelo na mjesto, na novom albumu bend zvuči mnogo samouvjerenije, a ta zrelost se jasno uočava tijekom svih devet pjesama što je ujedno i glavna mana albuma jer je malo pretanak, fali mu ponešto minuta, odnosno pjesma-dvije da bi dojam bio ukupan.

Inače, sve ostalo je na svojem mjestu, melodije su toliko popične i pitke da se od njih vrlo brzo napije, gitare su šarolike, a opet podosta ujednačene čime drže ritam cijelog albuma, raskošni synthovi su ubačeni na pravim mjestima i nema pretjerivanja u njima, dok je vokal i dalje jedna od jačih karika, budući da Ognjenka rastura svojim interpretacijama.

Pucanj riffova Franz Ferdinanda kroz surf-teme može se čuti u jednoj od najboljih skladbi na albumu, pjesmi “Tarantino” koje se ne bi postidjeli ni The Bambi Molestersi, dok je ostatak albuma ipak nešto mirniji, s nizom indie-pop melodija koje bi na radiju puno rađe slušao nego naše ‘estradne zvijezde’ koji spajaju osnovnoškolske rime i vrtićke glazbene kulise.

Uvodna, ujedno i naslovna pjesma “Sve dalje” je odličan teaser za cijeli album, budući da je sklopljena u maniri najhitoidnijih stvari nekog iskusnog pop-benda koji očekuje novi niz broj 1 singlica, ali nažalost, Autopark to nisu, već i oni žive na margini kao i mnogi odlični pop-rock bendovi naših krajeva jer ima vrlo malo interesa za takvim kvalitetnim zvukom.

Slijedi ju također živahna “Radost me uništava” i cijela plejada plesnih skladbi kojima se bend iznova dokazuje, dok je sam završetak albuma složen od para balada, od kojih je druga (posljednja na albumu), prerada pjesme Boye, ujedno prva i jedina neautorska pjesma u njihovoj diskografiji.

Kao što sam i ranije rekao, album “Sve dalje” je iznimno djelo kojim se Autopark pokazuje kao veliki bend koji jednostavno živi u krivo vrijeme ili barem na krivom mjestu jer da su s Otoka, siguran sam da bi ih ondašnji novinari digli na pijedestal, a ovako moraju životariti i nadati se nekom čudu.

Koliko god je album prepun pop-perfekcije, toliko je prava šteta što ga nisu još obogatili s pokojom pjesmom jer bi tada dobili vrhunsko djelo, a ovako je to ipak ‘samo’ bolje od prošlog albuma s vjerom da ipak nismo dosad čuli ono najbolje od njih.