Metal pozdrav iz zemlje cajki

Idemo malčice na istok. Nakon slovenskog Icarus Downa, došlo je vrijeme da se osvrnemo i na drugu stranu. Thimble, srpski bend koji je nastao prije čak 12 godina, sada su nas počastili svojim ozbiljnim albumom i pokazali se kao još jedan ozbiljni izdanak modernih i žestokih zvukova ex-yu škole.

“65 Roses in the Region of Ice“, osim indie-hardcore-metal-screamo zvuka, nosi i jednu dublju priču.

’65 Roses’ jednostavniji je izraz koji djeca koriste za bolest cystic fibrosis (pročitajte naglas i bit će vam jasnije). Riječ je o opasnoj bolesti koja je svoj nadimak dobila 1965., nakon što je četverogodišnji Richard, dijete volonterke Mary Weiss, čuo majku kako telefonski spominje da joj dijete ima cystic fibrosis, ali neiskvareni dječji um krivo je čuo i zaključio da mu majka radi za – 65 Roses.

Od onda ova priča putuje svijetom, osvaja srca mnogih, a ova bolest koje mnogi oboljeli nisu svjesni, i koja u nerazvijenijim zamljema uzrokuje smrt djece već s 10 godina, nosi naziv 65 Roses. Prošla su desetljeća, a lijeka još – nema.

Thimble su napravili 12 pjesama koje su obilježene divljijim ritmovima, gremlinskim screamo vokalom (na engleskom, naravno), gitarama koje odišu malo staromodnijim zvukom (ne u negativnom smislu), i zvukom basa, koji zajedno sa strukturama pjesmama donose malo progresivnog rock gledišta.

Uvodna “Welcome Home” obuhvatila je i jednostavne melodične metal dijelove, ali i zle vokale koji stoje negdje između screamo urlika i death á la In Flames pjevanja, dok svemu društvo radi drugi, puno melodičniji vokal (pretpostavljam – gitarist). Ponajviše ga ima na stvari “Hope Is in You” i mora se reći da je, nakon metalcore običaja urlajuća kitica – pjevni refren, ovo dobar izlet u inovativnost, jer su dijelovi puno pomnije probrani i složeni.

Malo progresivnijeg zvuka čuje se na “Lies” koja pokazuje i sitne nedostatke u cjelokupnom zvuku (posebno žičanog dijela benda), a hardcore snaga najviše se primjećuje na “Fair Light“. “Say” je mid tempo hitić koji ima i laganog pjevanja, ali i uobičajenih i većinskih vriskova, dok je “Intermezzo” velikom većinom (jedina) melodična i lakša.

Sve je završeno brzinskom HC ubijačinom “Decline” (vokalu puno bolje leži takav glas nego screamo) i jedinim istinskim hitom (napokon je netko odlučio glavni adut ostaviti na kraju albuma) “Counting… 1 5 3 4 2 6” i, ako ništa drugo, onda bi trebali preslušati barem ovu stvar jer dobro prikazuje stil cijelog benda.

Možda je i bilo čudno toliko čekati na neki bend iz Srbije, a očito smo trebali pričekati da Thimble odu u Mađarsku i tamo slože svojih ’65 ruža’. Uz očekivanu bolnu atmosferu, dobili smo njihovog predstavnika za usporedbu s već spomenutim Icarus Downom ili našim Things Fall Apartom, uz naglasak da ih je teško usporediti i staviti u istu ladicu.

Thimble imaju puno old school elemenata, ali s nečim ih se jednostavno treba usporediti. Zar ne?!