Sjajan album srpskog hip-hop prvoborca

Marko Selić – Marčelo mladi je raper iz Paraćina koji djeluje u Beogradu. Svoje prve početke bilježi još 1997. s demo grupom Rhyme Animal, a 2003. objavljivanjem svog prvog albuma “De Facto” postaje pravo iznenađenje, te upravo ta ploča postaje najbrže prodavana ploča u naših susjeda te godine. Zato pomalo čudi činjenica da taj uspjeh medijski uopće nije popraćen u nas.

Taj previd ćemo izgleda ipak ispraviti, pošto je domaća izdavačka kuća Aquarius Records odlučila objaviti i promovirati njegov drugi samostalni uradak “Puzzle Shock” za koji i sam kaže da je neusporedivo bolji i ozbiljniji od prvijenca.

Već sam pomalo epski uvod u album u sjećanje priziva zlatno doba hip-hopa (sredina i kraj ’90-tih) kada je DJ Premier bio najtraženiji producent zbog svog svog prepoznatljivog stila slaganja beatova (digging, scratch) koji je prepoznatljiv u gore spomenutoj najavnoj pjesmi. I većina ostalih stvari kao da se nastavlja na tu tradiciju te se općenito može reći kako je drugi studijski uradak Marčela produkcijski odrađen na visokoj razini.

No, bez sjajnih rima tog prvoborca srpske hip-hop scene sav taj trud ne bi bio valoriziran, i odlični beatovi ne bi došli do svog punog izražaja. Marčelo je, u prvom redu, politički angažiran raper koji propituje život u svojoj domovini, ograđujući se od prošlosti i koncentrirajući se na sadašnjost, te ga je kao takvog možda najlakše usporediti s El Bahateejem, čiji je prestanak glazbenog djelovanj jedan od najvećih gubitaka za domaću scenu uopće.

Upravo ta tematika provlači se kroz pjesme poput “Pozerište“, otvorenom pozivu na promjene u poslijeratnom društvu i osuđivanje ratnih profitera i mentalnog sklopa naroda kojemu je i godinama nakon rata mržnja glavna ‘pokretačka snaga’. “Gola Vera” odličan je prikaz socijalnog stanja u državi, u kojoj prednjače osjećaji očaja i beznađa, a u tu problematiku odlično je uklopljena i glazbena podloga te refren koji podsjeća na najbolje stvari Linkin Parka (koje su, istina, bile i više nego rijetka pojava u njihovoj karijeri ).

U “Novom Vavilonu” pak, kroz inteligentnu uporabu metafora i prenesenog značenja, Marčelo opet opisuje stanje u Srbiji, ali u kaosu koji se provlači kroz stihove mogli bi se lako prepoznati i drugi žitelji zemlja na Balkanu pa i šire. Sličnom se tematikom, ali puno izravnije poigrava i u pjesmi “Senke“.

Ali, čak i kad napravi odmak od teških pjesama i kad su mu stvari izrazito radiofonične i hitoidne, svojim ih stihovima gura na novu razinu, bilo da je riječ o šokiranju publike (“Ziljave pičke“) ili tek odmaku od standardnih i predvidljivih rima kojih su pune domaće top ljestvice (“Otkucaji“). Treba izdvojiti i “Sveti bes“, potresnu priču koja u Marčelovom opusu predstavllj isto što i u Maajkinom “Mahir i Alma”.

“Puzzle Shock” je sjajan, inteligentan i nadasve zreo album koji i lirikom i produkcijski spada u sam vrh glazbene scene ovih prostora. Srpska scena u ovom trenutku doživljava pravu renesansu kakva se kod nas dogodila prije desetak godina i kada je glavni stvaralački pokretač bila inspiracija i želja za afirmacijom koje su se zaista mogle osjetiti u pjesmama, i taj prvotni žar je ipak nešto neponovljivo.

Tako da trebamo biti zahvalni što imamo priliku popratiti još jednu ranu fazu i procvat scene (i to iz neposredne blizine), a Marčelov album je i više nego dobar početak za to.