Gotovo besmisleno

Tiga je DJ i producent iz Montreala. Ima bitnu ulogu u povijesti kanadske elektronske scene. Naime, 1993. je organizirao prvi službeni rave party u Kanadi, a 1998. osniva vlastiti label pod nazivom Turbo Records. Nakon saznanja za koje je glazbenike radio (Depeche Mode, Scissor Sister, Felix da Housecat, Martini Bros, The Devils, Danni Minogue, Nelly…) bilo je za očekivati da će njegov prvi album ako ne sjajan onda biti bar zanimljiv. Ali prvijenac pod nazivom “Sexor” grca, jedva dolazeći do zraka, u oceanu glazbene nekreativnosti.

Krenimo od početka. Omot albuma na kojem je njegova slika izgleda nevjerojatno loše. Pošto je dulje vrijeme u glazbenoj industriji, nejasno je zašto to nije bolje napravio, jer ovako to izgleda kao piratska verzija albuma nekog turbofolk pjevača na početku karijere.

Osim možda “You Gonna Want Me“, “Down In It“, “Burning Down The House” (obrada Talking Headsa) koje ne prelaze granicu prosječne dance glazbe, besmisleno bi bilo izdvojiti ili analizirati još bilo koju pjesmu jer se gotovo sve mogu svesti pod zajednički nazivnik loših tekstova, prosječnog (na trenutke nevjerovatno iritantnog) vokala, i nezanimljivih i predvidljivih repetitivnih ritmova. Sve skupa zvuči kao glazba za teenagere koji su oduševljeni spoznajom da su prvi put u disku pa im je dobro sve što čuju.

Ali nikad ne valja biti prebrutalan i isključiv, pa treba sagledati i pozitivne aspekte ove cijele priče. Pošto je ovo njegov album prvijenac, možda jednog dana dođe i Tigino vrijeme. Do tada bi bilo najbolje da radi ono što najbolje zna, a to su produkcija i remiksiranje za druge, i da u međuvremenu još mnogo uči jer njegove ideje zasad nisu dovoljno dobre.

Pošto se ukusi razlikuju ovaj album će vjerojatno naći svoje poklonike, pa takvima mogu reći ‘tko voli neka samo slobodno izvoli i uživa’, a ja ću radije uživati u nekim drugim izdanjima koja su u odnosu na ovo najblaže rečeno apsolutno genijalna.