Go, George, go!

Malo je glazbenika koji pod pojmom ‘novi album’ mogu prodati 12 pjesama od kojih je tek pola posve novo. Jedan od njih je i George Thorogood koji već tri desetljeća ‘praši’ svoje kao da sutra ne postoji, rokajući blues u duhu prvih albuma The Rolling Stonesa.

Ako ste gledali film “Terminator 2”, vjerojatno se sjećate tučnjave u baru u kojoj kao od majke rođen Arnold Schwarzenegger nalomi na mrtvo ime nekoliko motociklista nakon što nisu udovoljili njegovom zahtjevu izrečenom na jednostavnom engleskom “I want your clothes, your boots and your motorcycle”.

Nekoliko polomljenih udova kasnije, odjeven je u motociklističku odjeću i sjeda na motor. Riff pjesme koja ga prati jedan je od najprepoznatljivijih iz osamdesetih godina prošloga stoljeća. Nastao na tradiciji pjesme “Mannish Boy” Muddya Watersa, Thorogoodova “Bad To The Bone” postala je hit nad hitovima, dijelom zahvaljujući i MTV-u koji je vrtio spot do iznemoglosti. U spotu se pojavio i Bo Diddley, a ako znamo da je “Mannish Boy” nastala zbog njegove “I’m A Man”, zatvorili smo krug.

Od toga trenutka, bivši igrač bejzbola George Thoroogood i njegovi Destroyersi nisu više bili nepoznanica. “Bad To The Bone” i danas promaršira kroz filmove i serije: često prati Ala Bundya u “Bračnim vodama”, na odjavnoj je špici hororca “Christine” Stephena Kinga, u remakeu “Zamke za roditelje” s Lindsey Lohan i tako dalje. No pravu je karijeru izgradio sa žestokim obradama blues i rock klasika. Nema tu kompromisa ni suptilnosti, on izravno udara u samu bit bluesa i rocka. Moćno i nadasve divlje.

Thorogood je jedan od onih izvođača koji ne nalaze uvijek na razumijevanje, ne vole ga blues puristi, ne vole ga ni rock puristi. Ni po čemu nije značajan skladatelj, još manje gitarist, no jednostavnim, izravnim i nadasve glasnim pristupom temeljenim na Chicago bluesu i rocku 1950-ih. stvorio je odanu bazu obožavatelja, a svoj plesni hard-rock boogie doista učinio besmrtnim. Nema tu puno filozofiranja, ali zabava je zagarantirana. Samo zamislite Johnnya Wintera kako svira boogie pjesme grupe Status Quo.

‘Prljavih dvanaest‘ čini 6 novih pjesama od kojih se izdvaja “Tail Dragger” Williea Dixona, kao ultimativni soundtrack ravne ceste i brze vožnje, bok uz “Two Lane Blacktop” Roba Zombiea, dok su drugih šest stare snimke odavno već nedostupne na CD-u kao mediju. Uzme li se u obzir kako je od njihovog izvornog objavljivanja prošlo i više od 20 godina, fascinantno je kako Thorogood i njegovi Destroyersi danas zvuče gotovo jednako kao i kada su prvi puta zakoračili u studio.