Eksperimentiranje sa zvukom

Kad bih morao birati bend s najčudnijim (ili najglupljim) imenom trenutno na svjetskoj glazbenoj sceni, bend !!! bi mi jako visoko kotirao. Vrlo neuobičajeno je da se bend tako nazove, ali što ćeš, i Prince je, u nedostatku svoje kvalitetne glazbe, počeo kombinirati s imenom pa je jedno vrijeme umjesto imena imao ‘onaj smiješni simbol’.

Btw, ova tri uskličnika se izgovaraju ‘chk chk chk‘, da ne bi došlo do neke zabune, a inspiracija je bio mali bušman iz filma “Bogovi su pali na tjeme”.

Izuzev imena, dečki su vrlo dobar bend šarolikih ideja pa ne čudi da se velika galama digla oko njih. Okupili su se 1995. u Sacramentu da bi svirali po cjelodnevnim dance partyima, ali uskoro je sve preraslo na veći nivo.

Opisivanje zvuka !!! bi bilo jako teško jer su na osnovne intrumente (gitaru, bas, bubanj) nadograđeni mnogi elektronski elementi koji pjesmama daju plesnost. Na današnjoj sceni moglo bi ih se usporediti s LCD Soundsystemom (s kojim dijele i jednog člana, Tyler Popea), Klaxons ili u nešto manjoj mjeri The Rapture.

Svi oni kombiniraju osnovne pop-rock postulate pomiješane s raznim dodacima iz mikseta da bi dobili taj poseban sound kojem teže. Nekima to uspijeva lakše, rekao bih gotovo bez problema, dok se drugi trude slagati vrlo kompleksnu glazbu, gdje prednjače !!! zbog čega su toliko i popularni.

Iskusna osmorka svakim albumom dodatno pomiče granice svojih vizija pa ponegdje album gubi malo na protočnosti, ali originalnost i razne ideje koje osjećaju iz pjesme u pjesmu pokazuju da je “Myth Takes” u vrhu ovogodišnjih dance-new rave izdanja, čime zasjenjuju album Klaxonsa, ali ipak još nisu uspjeli dostići razigranost Murphyevog LCD Soundsystema.

Album otvara naslovna “Myth Takes”, koja zvuči kao da je pala s nekog soundtracka serijala o Oceanovim banditima, vrlo je mistična, karakterističnog ritma, u kojoj zavijanje dolazi u prvi plan. Već “All My Heroes Are Weirdos” je prava bučna, neurotična i vrlo plesna stvar kakvih na albumu ima na pretek.

“Must Be The Moon” ima početak koji me podsjetio na The Rapture, da bi se skoro pretvorila u elektronski minimalizam s jakim bubnjem u kojem Nicov glas dolazi u prvi plan, a pripjev joj je gromoglasan i dominiraju gitarske solaže. Nakon nekoliko prosječnih pjesama, sljedeći veliki moment je “Sweet Life“, koja zvuči kao zaigrani miks Red Hot Chili Peppersa i LCD Soundsystema, pomalo čudna kombinacija, ali završni produkt je i više nego dobar.

Razoran bubanj nas uvodi u “Yadnus“, koja ubrzo postane vrlo psihodelična, a nakon nje dolazi najduža “Bend Over Beethoven“, u kojoj se maksimalno poigravaju sa zvukom. “Break In Case Of Anything” nas vraća na početak disko-groznice, a posljednja “Infinifold” zvuči ‘najnormalnije’, skroz je lagana, uz klavirsku podlogu čuje se još samo ‘mučenje’ pojedinih intrumenata, ali to ipak ne dolazi u prvi plan.

!!! su nam donijeli jedan vrlo zanimljiv album u kojem se ističe eksperimentiranje sa zvukom, neuobičajene forme i brdo elemenata zbog kojih bi ih mogli nazvati inovatorima, makar ponegdje nije sve sjelo na mjesto kako bi trebalo. Ipak, u većini slučajeva izvrsno pogode balans ‘kemijanja’, melodičnosti, plesnosti, dramatike pjesama i faktora iznenađenja, pa moram reći da mi se album jako svidio.