Dostojan nasljednik uspješnog prvijenca?

“Četveročlani duhačko-perkusionistički bend (akustični i električni bas, bubnjevi, saksofon, klavijature i vokal)”, kao što naglašava kratak opis benda na web stranici njihove izdavačke kuće, svoj je prvi probitak na domaću scenu ostvario pobjedom na festivalu mladih bendova Inkubator, prije nešto više od tri godine.

Pobjeda je rezultirala izdavanjem albuma prvijenca “B612” koji je, po meni, bio najbolji domaći album snimljen te godine i ujedno najinovativniji album koji se u zadnjih nekoliko godina pojavio na domaćoj sceni. A da li je drugi album Leut Magnetika dostojan svog uspješnog prethodnika pročitajte u nastavku teksta.

Za sve one koji ne vole čitati dugačke recenzije da odmah razriješimo i tu dilemu: “B612” bio je samo uvertira u blistavu glazbenu karijeru mladih Splićana. Sve ono što se moglo očekivati od drugog albuma Leut Magnetika, a i više od toga, sasvim ćete sigurno pronaći u 11 pjesama koliko ih sadrži njihov istoimeni album.

Pjesme su proizvod suigre cijelog spektra različitih instrumenata, koji su pobrojani u uvodnom dijelu teksta, a čiji se zvukovi savršeno nadopunjuju i čine sasvim prirodnu cjelinu. Ta bi se cjelina mogla okvirno nazvati instrumentalnim popom, no ima tu i elektronike, devedesetih, ali i svježijih glazbenih utjecaja, od kojih je Air ime koje je najlakše povezati uz zvuk novog Leut Magnetika.

Prvi singl “Vecchia Cola najčudniji je singl koji je neki domaći bend izbacio kao predstavnika svog novog albuma, a refren “eto ti na, kada si zla, eto ti na, vecchia cola” možda će vam barem donekle dočarati tu čudnovatost. Jednako duhovit i simpatičan je i ostatak albuma, a “P.R.“, sa Sašom Antićem na vokalu, je definitivno moj favorit. Inače, upravo su tekstovi Saše Antića ono čime je osvajao “B612”, ali s obzirom da su zbog toga uslijedile česte usporedbe s T.B.F.-om, ne treba čuditi što je drugi album Leuta prvenstveno instrumentalan.

U tim instrumentalima do izražaja će doći zadivljujuća vještina kojom članovi benda barataju svom onom vojskom instrumenata spomenutih na početku, a koja je i ujedno najjače oružje Leut Magnetika u pohodu na onaj dio hrvatske javnosti koji još uvijek ima visoke estetske kriterije na području glazbe. Nadajmo se samo da je takvih dovoljno da prepoznaju ovaj album kao jedinstveno ostvarenje i omoguće mu dolazak na tron, gdje mu je i mjesto.

Leut Magnetik su: Gordan Tudor – vokal, saksofon, klavijature; Karlo Kazinoti – bubanj, električni bubanj; Vojin Hraste – vokal, bas; Ivan Kovačić – vokal, saksofon, klavijature