Dio kao vječna inspiracija

Južna Amerika desetljećima je poznata kao jedna od najčvršćih baza heavy metalaca, no istovremeno, iako tamo sigurno ima dobrih bendova, nijedno ime nije ozbiljnije poskočilo na metalnoj skali.

Vrlo vjerojatno se to neće dogoditi ni u slučaju Helkera, benda iz
glavnog argentinskog grada Buenos Airesa, no on ima dva jaka aduta da
postane poznatiji od mnogih zemljaka. Prvi od njih je taj što su mu
tekstovi pjesama na engleskom, a drugi, sigurno još jači, vezan je uz
činjenicu da u mnogim segmentima sliči na Dio.Bend je to sa zavidnom međunarodnom reputacijom, do sada je nastupao s nekim jačim imenima žanra poput Primal Fear, HammerFall, Stratovarius ili Gamma Ray, a “Somewhere In Circle” mu je tek četvrti album u petnaest godina dugoj karijeri. No bolje je možda tako nego da svako malo iskrcavaju nova izdanja, često bez reda i smisla.

Dakle, ovo je u svom najvećem dijelu klasičan heavy metal album s energičnim, na momente i agresivnim gitarskim distorzijama prvenstveno kroz kompleksne riffove, plus dugi, slojeviti solo dijelovi, uz pregršt lijepih, razrađenih i razgrađenih melodija i utjecajnih ritam sekcija. I onim najvažnijim, premoćnim, raslojenim, ‘macho’ vokalima Diega Valdeza, koji zvuče sjajno u svim rasponima, od najnižih, pa do najviših tonova, a po boji se preklapaju s onima Ronniea Jamesa Dia.

U prilog autentičnosti heavy metala ide i produkcija Achima Köhlera, koja je učinila da pjesme zvuče klasično, onako retro-metalski. Počevši od bržih “Modern Roman Circus“, “Just Be Yourself” ili “At The End Of The Journey“, do srednjeritmične “Begging For Forgiveness“, s posebnom vokalnom raslojenošću, s obzirom da su back vokale otpjevali Ralph Scheepers i Tim ‘Ripper’ Owens, ili “Wake Up“, koja se dijelom oslanja na powerašku melodičnost, ima nešto groovea u gitarama, plus akustike, te mirnije Diegovo pjevanje. Kad smo kod gostiju, spomenimo i koproducentski i kompozitorski angažman Mata Sinnera, koji je svakako pridonio retroiziranosti kompletnog sounda. Kakav se osjeća u još jednom srednjem ritmu uz “Ghosts From The Past” u koju nas uvode akustike i jaki naglasak na tamniju stranu basa i riffičnu energiju, snaga joj leži i u fino posloženim solažama, a najviše kontinuiranih emocija pronalazimo u baladi “Flying“.

Uglavnom, ovo je jedan vrlo lijep, odmjeren album prvenstveno namijenjen fanovima heavy metala ’80-ih. i album koji bi Helker mogao i trebao približiti prije svega europskoj publici, s tendencijom širenja na svjetska tržišta. I dati dodatnu dimenziju promociji kako argentinske, tako i kompletne južnoameričke scene. Koja je sve, samo ne nevažan subjekt u metalu.