Death-metal i tamburica – kombinacija za novu eru

Kroz death-metal kao glazbeni pravac tijekom njegova postojanja prošlo je mnoštvo eksperimentalnih elemenata, od kojih su neki ‘živi’ i dan-danas, a neki su se, kako pojavili, tako brzo i ‘ugasili’.

Ovaj uradak je jedan od onih koji bi se mogao dugo održati na sceni, jer je krajnje zanimljiv, neuobičajen, pa i – unikatan.

Naime, ovaj brutalan, ‘ubitačan’ i brzi bend iz Samobora u svojoj kombinaciji death-metala s grindom, ima i – tamburicu. Da, da!!! Zvuči nevjerojatno, ali je istinito. Jako dobar je to spoj u kojemu tamburice svojim povremenim i nenametljivim ‘upadicama’ smiruju atmosferu i stišavaju tenzije.

Pjesme su duge, u prosjeku traju oko minuta, pa ih šest (plus intro) traje dosta dugo, čak i iznad death prosjeka. Što se tekstova tiče, većina ih je na engleskom, a ima i na hrvatskom jeziku (“Okus crnila“).

Omot je interesantan, pomalo i morbidan, a sastoji se od ilustracija životinja, sa psom i kravom (Cattle Decapitation?) u prvom, te djelatnicima mesnice u drugom planu. Rekli bismo, manje-više uobičajen za ovakav stil, a za kojeg bi glavni ‘krivac’, pretpostavljam, mogao biti ili neki meštar iz ‘tattoo’ shopa ili strip-crtač.

Kao udarne pjesme na ovom dugosvirajućem nosaču zvuka izdvajam “Once” i spomenutu “Okus crnila”. Ovaj bend, ukoliko svira u blizini, obavezno bi se moralo pogledati, samim time jer je death-metal na ovim prostorima uvijek jako slušan i snažan, a ovaj uradak preporučam i onima koji sa death-metalom nisu na ‘ti’.

Možda će na njega ubuduće gledati drukčije zahvaljujući grupi True, koja je još jedan dokaz da hrvatski deatheri imaju itekako što za pokazati.

Tekst: Ante Veršič Wera