Breme uspjeha najavnog singla

Još 2010. ovaj američki bend skrenuo je pažnju na sebe predivnom skladbom “Colours” koja im je i danas najveći hit. U međuvremenu su izdali jedan EP i album prvijenac što nam govori da im je “Spreading Rumours” drugi album u karijeri.

“Spreading Rumours” je baš kao i “Never Trust a Happy Song” solidan album indie rock usmjerenja koji voli posuđivati utjecaje iz žanrova kao što su pop, dance, ali i rock alternativnijeg usmjerenja. Uzori su raznoliki, od Nirvane do Empire of the Suna, pa bi njihove pjesme mogli zavoljeti različiti slojevi slušatelja, ali kao album, Grouplove se i dalje malo muči kako zaokružiti cjelinu.Već uvodnim skladbama daju jasno do znanja da žele pokriti (možda i) preveliki spektar zvukova, od pop-elektronike do alter rocka, pa slušatelj često gubi fokus tijekom preslušavanja. Primjerice, uvodna “I’m With You” započinje kao nešto brži synth-pop koji ubrzo tijekom refrena preraste u raskošan dance pop na tragu Empire of the Suna, dok već sljedećom skreću u energičan power-pop koji ima korijene u post-grungeu.“Schoolboy” je na tragu Pixiesa, “Ways to Go” je hibridni synth-pop, a u takvim granicama nastavljaju i dalje jer “Shark Attack” zvuči kao da žele kopirati neku popičniju mješavinu Vampire Weekenda i MGMT-a, slijedi ju vrlo zamorna “Sit Still“, “Hippy Hill” je psihodelična balada, u “What I Know” ponovno žele biti kao Pixies, a sam kraj albuma ne donosi neko pretjerano uzbuđenje.

Pedesetak minuta novog albuma Grouplovea se čini predugačkim jer se ne može točno shvatiti kome se bend obraća. Ima tu za svakog ponešto, pa kao cjelina “Spreading Rumours” uopće ne djeluje sigurno i koherentno iako neki njegovi dijelovi (ako se izuzmu iz cjeline) uopće ne zvuče loše.

Iz tog razloga, zasad ponovno, kao i kod mnogih drugih slučajeva, možemo reći da si je bend u startu odmah digao (pre)visoko ljestvicu i da će ih mnogi uspoređivati s najavnim singlom, a oni nisu sposobni to ponoviti niti približno, posebno ne u formi albuma.