Bardovske litanije

    1991

    Tom Waits

    Glitter and Doom Live

    Live

    Datum izdanja: 02.12.2009.

    Izdavač: Anti- / Dancing Bear

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Lucinda / Ain’t Goin Down (Birmingham – 3.7.2008.)
    2. Singapore (Edinburgh – 28.7.2008.)
    3. Get Behind the Mule (Tulsa – 25.6.2008.)
    4. Fannin Street (Knoxville – 29.6.2008.)
    5. Dirt in the Ground (Milano – 19.7.2008.)
    6. Such a Scream (Milano – 18.7.2008.)
    7. Live Circus (Jacksonville – 1.7.2008.)
    8. Goin’ Out West (Tulsa – 25.6.2008.)
    9. Falling Down (Pariz – 25.7.2008.)
    10. The Part You Throw Away (Edinburgh – 28.7.2008.)
    11. Trampled Rose (Dublin – 1.8.2008.)
    12. Metropolitan Glide (Knoxville – 29.6.2008.)
    13. I’ll Shoot the Moon (Pariz – 24.7.2008.)
    14. Green Grass (Edinburgh – 27.7.2008.)
    15. Make It Rain (Atlanta – 5.7.2008.)
    16. Story (Columbus – 28.6.2008.)
    17. Lucky Day (Atlanta – 5.7.2008.)

    Posljednja turneja Toma Waitsa urodila je live-kompilacijom pjesama “Glitter and Doom Live” iz deset europskih i američkih gradova izbjegavajući pritom klasične norme sabiranja uspješnica.

    “Glitter and Doom Live” s istoimene turneje iz ljeta 2008. sve je osim ‘best of’ turneja, a tako je i u samom kontekstu izdanja koje bježi od ovakvih predvidljivih poteza, pa se na live-albumu gotovo ne mogu naći reprezentativne pjesme Toma Waitsa, pri čemu projekt dobiva jednu intimniju razinu.

    Poprilično energičan zapis fantastičnih izvedbi poput uvodne “Lucinda-Ain’t Goin Down” s posljednjeg uratka “Orphans” te “Get Behind The Mule“, nesumnjivo najosebujnije pjesme od predstavljenih, svojevoljno vas tjera da zamislite Waitsa kako se dramatično trza i uvija na pozornici i pretjeruje gestikulacijama u svakom trenutku u svrhu zabavljanja publike.

    Dramatiziranje i dramatičnost i jesu glavne odlike ovog live-albuma, osim u interpretacijama vrlo je očit ovaj moment i u Waitsovu glasu koji zvuči dublje i starije no ikad, a da je pritom jasno kako ga sve cigare i viski ovoga svijeta ne bi mogle toliko spaliti, no to i jest čar Waitsa kao kantautora, jer vokalnim manipulacijama priziva melankoliju i sjetu, što je očito u “Fannin Street” i “Falling Down“, pjesmama s najočitijim utjecajem Dylana.

    Muziku podržava

    Tom Waits je prvenstveno zabavljač, performer, a potom vokalist koji djeluje ovisno o interakciji s ljudima pred sobom, pa u svrhu kvalitetnijeg performansa, u pravom smislu riječi, on traži kvalitetnu i najvjerniju publiku u perverzno intimnoj atmosferi.

    Tek u takvom kontekstu postaje potpuni pjesnik, što je očito iz zasebnoga polusatnog diska “Tom’s Tales“, vrlo dobro montiranoj kompilaciji Waitsovih poznatih monologa s pozornice na kojoj u predasima među pjesmama nasmijava publiku šalama i anegdotama koje bi svojom originalnošću, zajedljivošću, ali i stilski mogle stajati uz bok velikome Georgeu Carlinu, zbog čega vam neće dosaditi sa svakim novim preslušavanjem, naprotiv, svaki ćete put otkriti nešto novo i propušteno.

    Muziku podržava