Album koji nema ‘ono nešto’

Koliko puta ste poželjeli poslušati novi pop album koji će biti originalan i pritom uživati. Nažalost, to nećete doživjeti sa zadnjim albumom “Fab Four Suture” kultne britanske grupe Stereolab. Originalnost možda i može proći, ali ovog puta uživanje u glazbi definitivno ne.

Svi oni koji poznaju rad ove grupe zanimljivog imena (ime su dobili po američkoj izdavačkoj kući koja je radila sredinom prošlog stoljeća) znaju da se radi o vrlo inovativnoj grupi koja svoj vrhunac doživljava albumom “Emperor Tomato Ketchup” iz 1996 godine. Nastali su 1990. u Londonu i tijekom karijere mnogo eksperimentiraju i izdaju nekoliko kvalitetnih albuma.

Album otvara iritantni repetitivni dio pjesme pod nazivom “Kyberneticka Babicka Pt 1“. Kad sam ju prvi put čuo mislio sam da mi se player pokvario i u panici tražim tipku ‘next’ nadajući se da je sve u redu i pokušavajući se sjetiti do kad vrijedi garancija mog uređaja.

Odahnuo sam prvim taktovima druge pjesme “Interlock“. Osjetno je ublažila negativan utjecaj uvoda. Ljetna pjesmica koja podsjeća na francuske šansone. Treća po redu “Eye Of The Volcano” ima bitan srednjovjekovni štih. I tako prelazeći s pjesme na pjesmu ne nalazim dovoljno dobar razlog da se zaustavim i prepustim uživanju u glazbi.

Treba istaknuti da je vokal pjevačice Laetitie Sadier je u svakom slučaju zanimljiv i vrlo kvalitetan. Lakoćom pjevanja podsjeća na Louise Rhodes iz grupe Lamb. Pjesme “Interlock”, “Get A Shot Of The Refrigerator“, “Excursions Into “Oh, a-Oh”” i “I Was A Sunny RainPhase” bih izdvojio kao najsvijetlije trenutke albuma.

Ovom albumu se ne može osporiti originalnost i kvaliteta, ali uglavnom nema ‘ono nešto’ što bi me potaknulo da ga drugi put preslušam. Možda nije najbolja analogija ali probajte zamisliti zgodnu curu koja je savršeno sređena do najsitnijih detalja i hoda prema vama. Prođe pored vas i ne osjetite ama baš ništa, niti se okrenete, jer joj nedostaje onaj najbitniji faktor (‘ono nešto’) koji će ju učiniti zanimljivom.

I tako, čemu služi glazba koja ne intrigira slušatelja nego ima neku drugu ulogu, i zašto biti inovativan baš pod svaku cijenu, to stvarno ne znam.