“Najbučniji bend iz New Yorka”, A Place To Bury Strangers, ponovno dolazi u Zagreb. Publika će čuti novi album “Pinned” kojim je bend predstavio malo drukčiji zvuk, zametak koji je bio vidljiv već na “Transfixiation”. Prva dva albuma dala su im epitet s početka teksta, dok su se prelaskom na etiketu Dead Oceans počele događati promjene.

Kako bilo, APTBS i dalje su zadržali svoju buku, nepredvidljivost i nered, pa su i danas poznati po kaotičnim nastupima. U veljači ove godine Lia Simone Braswell zamijenila je Robija Gonzaleza na bubnjevima, album “Pinned” izišao je u travnju, a u subotu ih slušamo u Močvari. Razgovarali smo s gitaristom i vokalistom Oliverom Ackermannom, koji je bio jedan od osnivača benda početkom 2000-ih.

A Place To Bury Strangers

Muziku podržava

Nakon samo godinu dana ponovno ste u Zagrebu, sada s novim albumom “Pinned”. Čini se da nije pogrešno reći da svaki novi album APTBS-a dođe kao udarac u glavu zbog promjena koje donese te stoga nije moguće u potpunosti se naviknuti na zvuk i znati što očekivati. “Pinned” je djelovao na taj način, također. Slažeš li se da je Lia donijela drukčiju vrstu težine i intenziteta vašem zvuku? Nježniju i mekšu, no ipak snažnu energiju.

Sasvim sigurno. Ona definitivno donosi nov i jedinstven glas onome što smo činili. Zapravo, pokreće bend svjetlosnim godinama dalje u smislu napretka i onoga na čemu radimo u zadnje vrijeme, i oko čega sam jako uzbuđen. Možete čuti djelić toga na bonus pjesmama s deluxe izdanja albuma “Pinned”. Riječ je o kompiliranim improvizacijama s naših nastupa, gotovo svim.

“Uvijek moramo uništavati ono što smo radili u prošlosti i ići naprijed da bismo stvorili nešto potpuno novo”, rekao si u intervjuu za South China Morning Post prošle godine. Tvornica pedala koju si osnovao zove se Death By Audio. Je li i kako je moguće razoriti vrijednosti, moral, navike i nevidljive stvari uopće te krenuti ispočetka ili je destrukcija moguća samo u fizičkom svijetu?

Mislim da je stvar kako i u kojem smjeru možeš kontrolirati svoj um. Imaš moć nešto učiniti i znak je velike inteligencije ako možeš usmjeriti um na nešto tako konkretno. Pokazuje da se oslanjaš na znanje u stvaranju svog svijeta, a ne samo na instinkt. Budući da uvijek učimo, možemo i nanovo stvarati, ali neke stvari ostaju iste. Radimo također i u prostorima fantazije i zamišljamo se u scenarijima koji nisu naši vlastiti ili nisu u fizičkom svijetu. Stoga ne postoje granice i svako glazbeno djelo jednostavno živi unutar svojih ograničenja.

Vaši su koncerti kaotični, intenzivni, bučni i nepredvidljivi. Kako uspijevate balansirati na tankoj granici između kontrole i gubitka iste? Ili publika samo ima takav dojam, kao da je riječ o nekakvim magičnim trikovima.

Jednostavno smo sjebavali sve što radimo toliko dugo da smo navikli pa moramo i dalje raditi nered da bismo održali taj rub radi vlastitog uzbuđenja. Svaki put kada nas vidite već smo razbili masu gitara, raznijeli pojačala i rastvorili bubnjeve mjesecima prije.

Izvan svjetla i buke velike scene, stvorili ste vlastitu buku i vaš utjecaj tek postaje vidljiv. Death by Audio tu je odigrao važnu ulogu i lijep je primjer kako raditi stvari na vlastiti način i održavati glazbu važnom. U kojem smjeru ti se čini da ide glazbena industrija i koju će ulogu igrati u kulturnom smislu?

Nadam se da je još povezana s ljudima jer je jako terapeutski nastupati i svjedočiti nevjerojatnom događaju. Čini mi se da bi svijet bio bolje mjesto kada bi ljudi bili usmjereni da čine dobro i dijele umjetnička iskustva. To je trenutno za mene mnogo snažnije ali nekima i strašnije. Postoji šansa za opasnost, a to je uzbudljivo.

Kakvo su mjesto društvene mreže? Koliko ozbiljno ih shvaćaš?

Ne djelujem previše na društvenim mrežama, iako bih htio jer je to način povezivanja s ljudima, no ne mogu naći volje za to. Iz nekog razloga mi se čini da sve to pokreću ljudi koji žele zaraditi na odnosima i vezama. Ima nešto lažno u tome kako u objavama izgleda da se ljudi jako zabavljaju. Sve ok! Ne želim zvučati iznuren. I have looked on the grahams.

Hipotetska situacija: ako bi morao oformiti tzv. supergrupu, koji bi bendovi ili glazbenici dolazili u obzir, ne nužno živući?

Jimi Hendrix, Gandhi i Ice-T. Ne može biti više super od toga!

Možeš li zamisliti da je u nekom filmu, i kojem, korištena vaša glazba, ali mora biti komedija?

Hmmm. Mislim da ne. Pada li tebi nešto na pamet? “Tim Amerika”? “Avioni, vlakovi i automobili”?

Što znači biti stranac danas i možeš li zamisliti svijet bez stranaca, isključenih i ljudi na marginama? Također, gdje pronalaziš stranost i čudnovatost?

Za mnogo ljudi i ne znamo, a životi većine nas uglavnom su ekstremno različiti, što čini teškim postaviti se u poziciju drugoga. Moramo to činiti što češće i imati više empatije jer su ljudi zanimljivi te imaju dobre ili loše vrijednosti. Stranost i čudnovatost pronalazim svaki dan jer svaka suptilnost trenutak je ljepote i čuda. Ako razmisliš o onome što pokreće svijet ne možeš ne biti sjajan i zaljubljen.

Možeš li otkriti jednu izvjesnu i sigurnu stvar koju možemo očekivati na koncertu APTBS u Zagrebu?

Nešto ćemo razbiti.

Muziku podržava