Irci i sunce!? Dobitna kombinacija!? Naravno da da…

U nepreglednom moru indie bendova koji su isplivali u zadnjih desetak godina, rijetki su preživjeli masovnu hiperprodukciju, dok su se mnogi morali ugasiti ili hibernirati na neodređeno vrijeme.

Veliki broj njih jednostavno nije uspio nastaviti gdje su na prvijencima stali (objektivno gledajući, kod mnogih indie bendova najbolji su prvi albumi, dok ostali podosta kaskaju za njima), pa su se trudili na sve načine opstati ili jednostavno si pustiti mira da si dodatno ne kvare imidž.U takvu kategoriju svakako bismo mogli uvrstiti i irski indie pop rock bend The Thrills jer se njihova pjesmarica sastoji od fantastičnog “So Much For The City” i nešto slabijeg “Let’s Bottle Bohemia“, te prosječnog “Teenager” nakon kojeg je uslijedio i otkaz od njihove matične diskografske kuće što je bio odličan povod za odlazak na poduži odmor bez datuma povratka.Iskreno, nikad mi nisu pretjerano zanimljive kompilacije koje se izdaju nakon svega nekoliko albuma, ali u ovom slučaju je razumljivo jer je pitanje hoće li se bend ikada više okupiti, a treba se zaraditi još pokoji dolar/euro/funta prije nego svi zaborave na simpatične otočke dečke.

Ime kompilacije “2002-2007” ne odnosi se na njihov glazbeni staž (nastali su nešto ranije, a 2008. su se ‘raspali’) već na period prvog (“Santa Cruz (You’re Not That Far)”, studeni 2002.) i posljednjeg (“The Midnight Choir”, listopad 2007.) izdanog singla. Naravno, bend s tri albuma nije mogao imati dovoljno singlica da se upotpuni ‘kolekcija singlica’, pa je dodatno uzeo još poneke favorite sa studijskih albuma što je svakako odličan izbor.

Preslušavajući “2002-2007” potpuno je jasno da se bend najbolje osjećao u osunčanim pop pjesmama na tragu The Beach Boysa u modernom milenijskom štihu. Time su oduševili na prvijencu “So Much For The City”, pa je prava šteta što su u daljnjoj karijeri sve više i više počeli svirati balade koje im ponekad uopće nisu sjedale.

Nije da dečki ne znaju napraviti baladu za što je najbolji dokaz skladba “Not for All the Love in the World“, ali šarmantnost razigranih “One Horse Town“, “Big Sur“, “Don’t Steal Our Sun” ili “Whatever Happened To Corey Haim?” ono je po čemu su ih mnogi zavoljeli i svojevremeno obožavali.

Gledajući unatrag, može nam biti žao što bend poput The Thrillsa više ne postoji (barem ne u ovom trenutku), dok se naprimjer neki mnogo slabiji i dosadniji bendovi (prvi mi na pamet padaju The Futureheads) i dalje trude osvojiti pokojeg fana, ali što je tu je…

Za kraj bih još jednom istaknuo da kompilacija “2002-2007” dolazi nakon svega tri albuma, ali je sasvim dobar produkt za podsjetiti se na vrlo zabavan i melodičan bend koji dolazi iz kišovite i zelene Irske. Ako ste bili njihov fan, ovo je siguran relikt za podsjetnik, a ako dosad uopće niste čuli za bend pod imenom The Thrills, “2002-2007” najbolji je način da ga zavolite jer ćete sigurno nakon toga potražiti i regularne albume.