Pobjeda nad demonima

“Beat the Devil’s Tattoo” je novi, šesti po redu album benda Black Rebel Motorcycle Club na kojem su se ponovno podosta poigrali folkičnim temama kakve su koristili na “Howlu“, ali ima tu i dosta energičnih rokačina.

Posljednjih godina karijera Black Rebel Motorcycle Cluba je postala jako turbulentna, nakon vrlo dobrog “Baby 81” konačno su se riješili Jaga na malo poduže vrijeme, u bend je ušla Leah Shapiro, izdali su prejadan drone-album “The Effects of 333” i fenomenalan live-album “Live“, tako da je malo po malo došlo na i red novo studijsko izdanje.

Okvirno gledajući, bend se nije previše odmaknuo od svojeg tradicionalnog zvuka kojeg gaje još od prvijenca “B.R.M.C.” kojim su i skrenuli pažnju šireg pučanstva na sebe. Od tada pa naovamo izdali su niz albuma od kojih je jedino “Howl” (i “The Effects of 333” na kojeg više ne želim trošiti riječi) potpuno drugačiji od drugih, a on se dogodio zbog toga što je bend i tada bio bez ‘bad boya’ Nicka Jaga.

Miks energičnih gitara s povremenim folk-formama čini se kao dobitna kombinacija u formuli uspjeha Black Rebel Motorcycle Cluba, a “Beat the Devil’s Tattoo” je rađen upravo po toj recepturi. I dalje se na njemu pronalazi mnogo mračnih gitarskih riffova po uzoru na The Jesus and Mary Chain i The Brian Jonestown Massacre, ali uz veliku dozu psihodelije i čestih priskakanja ka modernom folk-zvuku.

Kada se preslušava album, jasno se može vidjeti da bend nikad nije imao šire glazbene kulise, da su se potrudili objediniti sve žanrovske odrednice koje su ih dosad krasile, od garažnog rocka u kojem su majstori, preko spomenutog folka i psihodelije, pa do bluesa, gospela (kojim su inspirirani mnogi stihovi), a povremeno čak i progresive jer znaju ubijati glavnu temu do nemilice.

Promovirajući Leah Shapiro u stalnu članicu benda, Black Rebel Motorcycle Club su dobili novog bubnjara (točnije bubnjaricu) koja je na vlastiti način obojila skladbe i time je bend dobio na potrebnoj svježini, iako ponovno brazde po sličnim glazbenim temama.

Peter Hayes i Robert Levon Been su brijači svoje vrste, ne daju se smesti niti najmanje, a kako godine prolaze, jasno se vidi i napredak u njihovom autorskom radu koji postaje sve zreliji i zreliji. Ok, smanjuje se broj brutalnih energičnih skladbi te više skreću k laganijim folkičnim, ali sa spomenutim “Howlom” su pokazali da na tom polju imaju što pokazati, da im je to nepresušno polje inspiracije koje ih vuče prema velikanima kao što je Johnny Cash.

Uvodna naslovna pjesma “Beat the Devil’s Tattoo” zvuči kao da je zaostala s “Howl”-sessiona, te naknadno dodatno obojana žešćim folk-zvukom zbog čega je pjesma dobila na snazi, pa ne čudi da je upravo ta skladba i odabrana da najavi cijelo izdanje.

Nakon nje slijede klasični Black Rebel Motorcycle Club žešćeg zvuka, počevši od “Conscience Killer” u kojoj dominira bljesak gitara i vrlo bučan bubanj, “Bad Blood” donosi karakterističnu buku koja je ukroćena gotovo na pop-način, a s “War Machine” započinju mračnije i mnogo kompleksnije teme, nešto poput “American X”, a takav princip rada kulminira u završnoj, desetominutnoj “Half-State“.

Naravno, ne ostaje sve na tamno obojanim tonovima, ali crna boja je zaštitni znak Black Rebel Motorcycle Cluba i većinu vremena od toga ne odustaju. Ipak, dašak optimizma se osjeća u temama poput gospel-folk komada “Sweet Feeling“, a pritajeni favorit albuma je “Mama Taught Me Better“.

Nekako sam dojma da Black Rebel Motorcycle Club ne može napraviti loš album jer je kvalitetom došao do jedne stepenice s koje se ne miče, niti prema gore, niti prema dolje. Kada se uzme njihov album u ruke, zna se odmah što se može očekivati na njemu, od vizualnog do audio-doživljaja, pa tako niti “Beat the Devil’s Tattoo” nije razočarao, već dapače, dokazao da je bend prebrodio sve probleme i sigurnim koracima kreće prema daljnjim uspjesima.

Ono što zbilja fascinira kod njih je folk kojeg su uspjeli istrenirati u detalje pa me ne bi uopće začudilo da se jednom sljedećom zgodom ponovno vrate čistim folk-albumom. Pjesme poput “Beat the Devil’s Tattoo”, “Sweet Feeling” i “The Toll” su najbolji dokaz za to.

Garažni rock i folk su najbolja kombinacija što su Black Rebel Motorcycle Club još jednom dokazali sa svojim posljednjim ostvarenjem “Beat the Devil’s Tattoo”.