Bogata gozba Laufera reizdanjem prvijenca

Poneseni nostalgijom svih oko sebe, Laufer je napokon počastio poklonike svoga kulta reizdanjem prvijenca “The Best Off” nakon punih 16 godina od objavljivanja uz pokoji, možda nepotreban, dodatak.

Pomalo bahato na slovenskom je tlu 1994. osvanulo izdanje pomalo pretenciozna naslova “The Best Off” riječke četvorke Laufer koja je već tada brojala devet godina djelovanja, no dotad bez ukoričenog izdanja.

Osnovani 1986. uz nekoliko promjena u sastavu, na kojima smo danas zahvalni sudbini, Laufer su isprofilirali Damir Urban, Ljubo Silić, Alen Tibljaš, Vlado Simičić-Vava te Veselito Mudrinić i instantno izazvali potres epicentra na vrhu Jadrana jačine tolike da je osvojio i područja izvan tada svježe hrvatske granice.

Danas svi znaju riječi ljubavnih himni “Svijet za nas“, “Ljubav kao heroin” te ultimativnog hita “Moja voda“, no pogledamo li ponajprije tekstove ovih pjesama, oni su u odnosu na rafinirano stihotvorstvo Urbana i četvorke doista ni po čemu posebni, na trenutke čak i infantilni zbog rime radi rime, ali svejedno hipnotičke prirode.

Zasluge za to moraju se tražiti u vokalnim sposobnostima i poigravanjima istima karizmatičnoga frontmena, ali i sirovim gitarskim riffovima Mudrinića i Vave koji su očigledno pronašli svoju nišu u afinitetima tadašnje publike i poslužili kao pedagoški primjer dobroga stvaranja glazbe.

Mala tajna dobre kuhinje Laufera bilo je i besramno koketiranje žanrovima, njihovim odrednicama i redefiniranju pretpostavljenih kodova čega se većina malobrojnije rock-scene u odnosu na danas bojala. Urban se i sam zapitao što je to u “Mojoj vodi” zbog čega svi režemo žile, puštamo suzu i ježimo se već pri prvom akordu, no ekvivalent tom pitanju jest zašto volimo ljude koje volimo? Je li uopće potrebno objašnjavati emociju ako ona postoji, a kod Laufera je ona dvosmjerni fenomen.

Jednostavnost i iskrenost ključ su koji su otvorili vrata albumu “The Best Off”, a do njih ipak Laufer nije došao pukom srećom, već dobrom i vrlo razrađenom predigrom u kojoj je čak snimljen album kojeg, pak, ipak nećemo nikada čuti, ali je nesumnjivo utabao put melodioznom službenom prvijencu.

– ocjena: 5 –

Prvi dodatak izdanju jest CD “Unplugged in Radio Rijeka“, vrijedan petodijelni zapis o uživljenosti Laufera u ono što su stvarali bez predumišljaja, a predstavljali svaki puta iznova svježe i predano, dok je drugi dodatak, odnosno treći dio box-seta – DVD – podosta manje kvalitete ne samo zbog deficita zanimljivih materijala te nedostupnosti istih, već svojim šturim dizajnom izgleda kao igrarija na računalu što očito daje naslutiti kako je promptno sastavljan poradi samog objavljivanja. Pritom se nije marilo previše za gledatelja ili slušatelja.

Ako se već sliku nije dalo remasterirati, onda se zvuk, uza doista naprednu i k tome dostupnu tehnologiju, mogao doista poboljšati. U prilog Lauferu ide činjenica da oni nisu bili atrakcija pozornice poput Let3, već bend koji je svojom glazbom zaludio mase duž regije, čemu svjedoče energični nastupi u Kulušiću (1994.) i na Križankama 25. svibnja 1993. (inače Titov rođendan, na što aludira datum) koji Urban završava rečenicom: “Ne trebaju nam hitovi, nikad nećemo raditi hitove”. Ironično ili ne, na našu sreću, slagao je, jer gotovo je svaka pjesma s prvijenca postala hit, a zatim i klasik.

Iritantan segment DVD-a jest iznošenje biografskih podataka na traci posred videouratka “Lopov Jack” i live-snimke “Znam znam znam“, pa se ne možete koncentrirati ni na video, niti na zanimljive podatke koji vam bježe pred očima.

– ocjena: 3-

Jedan od albuma koji će biti u svakoj antologiji hrvatske glazbe i hrvatskoga rocka ipak zaslužuje ostati tamo gdje jest i na njega se treba gledati kao vrijednu uspomenu, nikako kao na tračak nade za bendom koji jednostavno nije imao šanse preživjeti, a doveo je do puno značajnijih glazbenih uspjeha svojih članova koji danas, nostalgiju i sentimentalnost na stranu, kvalitativno nadmašuju Laufer. No, box-set ili vinilno izdanje albuma “The Best Off” nužan je dio svake poštene fonoteke.