Cjelina je manje od sume dijelova

Cassandra Wilson već dulje vrijeme važi kao jedno od naj(k)rasnijih grla svjetske jazz scene, a “Closer To You” je njena kompilacija otprije objavljenih obrada glazbenika pop, rock i folk izričaja.

Sada na jednom mjestu možemo čuti kako bi zvučali Cindy Lauper, Sting, Monkeesi, ali i pravi pravcati macani kao što su Van Morrison, Neil Young, Bob Dylan sa sinom Jakobom također, te U2, samo da vole jazz onako kako ga Cassandra voli.

Albumi obrada se u kuloarima često zovu ‘nešto što moraš snimiti kad nemaš inspiracije za pisanje svojih pjesama’, no, neduhovitu šalu na stranu, sasvim je legitimno izdati album obrada. Joe Cocker je na obradama izgradio karijeru, a Johnnyu Cashu su obrade sasvim pristojno poslužile da revitalizira karijeru u vidu serije albuma “American Recordings”. Uostalom, prva velika rock zvijezda, Elvis Presley, također se oslanjao na obrade.

Kod obrada je ključno ponuditi drugačiju interpretaciju, staviti pjesmu u novi kontekst, bez da izgubi išta od svoje prethodne snage i uvjerljivosti. Najbolji primjer za to je Aretha Franklin sa pjesmom “Respect”. Originalno, tu pjesmu je napisao i izveo muškarac, izvrstan autor, pjevač i interpretator Otis Redding, da bi ista pjesma u Arethinoj verziji postala neslužbenom himnom boraca za ženska prava.

Cassandrina čitanja poznatih standarda su zanimljiva, međutim prečesto odlaze u bizarnosti i imaju problema s komunikacijom emocija. Dodatni problem je taj što verzije pjesama robuju stilu, drugim riječima dobiva se dojam da se nije vodilo previše računa kako pjesmu prezentirati u jazz-stilu, a da esencija pojedine pjesme ostane netaknuta.

Tek je “Harvest Moon” Neila Younga dobila izvrsno čitanje, onako kako treba, “I Can’t Stand The Rain” je također dobra, “Witchita Lineman” je ok, dok su “The Weight” The Banda i “Tupelo Honey” Vana Morrisona prošle najgore, glavne melodije su zakopane u zakučaste hermetične aranžmane.

“Last Train To Clarksville” uspijeva generirati zanimljivu atmosferu, ali dojam je da se sve to prebrzo raspadne. Na “Closer To You” je i velik problem što ovako s ovako posloženim pjesmama jedna kraj druge, album djeluje zbrda zdola.

Na kraju se postavlja pitanje, za koga je ova kompilacija načinjena. Pravim Cassandrinim fanovima ovo izdanje neće puno značiti, budući da sve to imaju u različitim varijantama, a s druge strane teško da će ovaj CD motivirati bilo koga da krene istraživati daljnji opus ove jazz dive.