Neslavan povratak Smogovaca

Jeste li znali da osim ‘običnih’ grupa u svijetu glazbe postoje i tzv. ‘super-grupe’? Jedna od njih je i grupa Golden Smog iz Minneapolisa, kroz koju su prodefilirali brojni alt-country glazbenici, zbog kojih ovaj pridjev ‘super’ postaje sasvim legitiman. U Golden Smogu su tako svirali Jeff Tweedy iz Wilca, Noah Levy iz Honeydogsa, Kraig Johnson iz Run Westy Run, Gary Louris i Marc Perlman iz The Jayhawksa, Dan Murphy i Dave Pirner iz Soul Asyluma, te Chris Mars iz The Replacementsa, a od kada postoji, kroz bend je prošlo ukupno 14 glazbenika.

Budući da nitko od njih ne svira u Golden Smogu ‘za stalno’, ovaj se bend čini kao neka usputna postaja glazbenicima koji se odmaraju od rada sa svojim matičnim bendovima ili pauziraju ne bi li otkrili što i s kime točno u životu žele raditi. Super je i to što od njih nitko nema prevelika očekivanja, pa tako nije ništa neobično da u 17 godina postojanja objave samo četri albuma, kao ni to da svoj zadnji album izdaju samo 10 mjeseci nakon prethodnog.

No nisam sigurna da bi se “Blood On The Slacks” moglo nazvati pravim albumom, jer sadrži samo osam pjesama ukupne dužine trajanja oko 25 minuta, pa bi mu naziv mini-album ili malo duži EP puno bolje pristajao. Ako vam već ovo nije pobudilo sumnju u to da Smogovci nisu imali dovoljno inspiracije ili motivacije za snimiti ‘punokrvni’ album, spomenut ću još i to da su dvije pjesme s albuma ostaci koji nisu stali na prethodni “Another Fine Day” te da se ovdje nalaze i dvije obrade – “Starman” Davida Bowiea (koja je, po meni, ujedno i najbolja pjesma na albumu) te “Tarpit” Dinosaur Jr.-a.

Dakle, novih pjesama napisanih za ovaj album, kada se sve zbroji i oduzme, ukupno je samo četri. Zbog čega su onda Smogovci inzistirali na objavljivanju ovog albuma nepunih godinu dana nakon prethodnog, a bez da za njega imaju dovoljno materijala? Nemam pojma.

I sam naziv albuma, aluzija na Dylanovo remek-djelo “Blood On The Tracks”, dokazat će da je nedostatak inspiracije bio definitivan problem, a nepotrebnim mi se čini i uvrštavanje bossa nova instrumentala “Magician”. Ostale pjesme čine dosta šaroliko društvo, tako da se tu mogu pronaći old-school rock “Can’t Even Tie Your Own Shoes“, ljubavna balada “Scotch On Ice“, te folk-rock “Without A Struggle“.

Ono što se definitivno osjeti na albumu je izostanak Jeffa Tweedyja, koji nije mogao sudjelovati jer je imao previše posla oko novog, predivnog albuma Wilca. Ali budući da je “Sky Blue Sky” toliko lijep album, još ću mu i oprostiti to što se nije pridružio Golden Smogu i malo osvježio album. No, ono što bi moglo biti neoprostivo je još jedan ovako šlampav i nabrzinu sklepan album benda koji u svom nazivu ipak ima predznak ‘super-‘ pa si ovakvo nešto više ne bi smio dozvoliti.

Ili je, možda, problem samo u tome što danas ‘super-grupe’, kao ni ‘super-heroji’, više nisu što su nekad bile?