Ryan se vraća kući

    1399

    Ryan Adams

    Easy Tiger

    Datum izdanja: 25.06.2007.

    Izdavač: Lost Highway / Aquarius Records

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Goodnight Rose
    2. Everybody Knows
    3. The Sun Also Sets
    4. Halloween Head
    5. Off Broadway
    6. Two Hearts
    7. Tears of Gold
    8. These Girls
    9. Two
    10. I Taught Myself How to Grow Old
    11. Oh My God, Whatever, Etc.
    12. Rip Off
    13. Pearls on a String

    Ryan Adams živio je brzo, ali nije uspio umrijeti mlad i biti lijep leš, nije nestao na moru, nisu ga pojeli urođenici, nije ga nitko oteo ili zakopao u pijesak pustinje ostavivši mu samo glavu namazanu medom da se prži na Suncu prije mravlje gozbe. Jedinu mogućnost koju je imao bila je usporiti i napraviti country-rock album.

    Easy Tiger” posve je netipičan album njegove karijere, ali samo zbog toga što je tipičan. Album koji fanovi žele čuti još od prvijenca “Heartbreaker” iz 2000.

    Otkako je zaplovio kantautorskim vodama, nekadašnji pjevač i autor grupe Whiskeytown konstantno balansira između dvije krajnosti: u jednoj Ryan Adams najperspektivniji je autor svoje generacije, iznimno talentiran i prepun inspiracije koju vješto pretače u sve žanrove bliske countryju, ali s druge istovremeno je i iznimno zamoran, hiperaktivan čudak koji stvara tematske wannabe albume (nitko ne može reći kako albumom “Love is Hell” nije želio zvučati kao The Smiths i/ili Jeff Buckley, dok s “Rock ‘n’ Roll” poput The Strokes, odnosno, pravilnije bi bilo reći, poput posvete rocku osamdesetih).

    Album “Gold” iz 2001. (objavljen točno 11. rujna, a sam spot za “New York, New York” snimljen je četiri dana prije) bio je senzacija, ali nakon nje stvari su krenule samo nagore. Najtužnije od svega, uza svo to ‘šepurenje’ i hiperproduktivnost, ostaje nepoznato je li i sam Adams bio sposoban razlikovati svoja loša ostvarenja od onih dobrih.

    Muziku podržava

    Međutim, nitko ne može osporiti ni talent koji se kroz sve albume provlačio, makar samo i u tragovima. Sam Adams kaže kako je uspješno riješio i sve svoje ovisničke probleme, odustao je i od besmislene, žanrovski nefokusirane objave albuma putem interneta pod pseudonimima (11 albuma objavio je kao DJ Reggie, The Shit i WareWolph), a očito se više uz njegovo ime ne vežu skandali razmažene zvijezde (poput onog kada je na koncertu 2002. prestao svirati, zahtijevao da se upale svjetla u dvorani i pronađe osoba koja mu je vikala “Sviraj ‘Summer of 69’!!!!” što je, jasno, pjesma Bryana Adamsa. A vjerovali ili ne, njih dvojica rođena su istog datuma.)

    Je li moguće da je 32-godišnji Ryan Adams, napokon trijezan i bez ovisničkih sklonosti, konačno pronašao svoj mir, doista usporio sa svojim životom i, možda najvažnije od svega, sazrio? “Easy Tiger” kaže da jest. Očito je otvoreno jedno posve novo poglavlje, sam Adams napokon je siguran kojim će putem poći, a “Easy Tiger” trijumfirat će ne toliko zvukom, koliko stavom.

    Kroz 13 pjesama koje se u pravilu vrte oko eurovizijske minutaže (uz par časnih izuzetaka) proći će blues-rock, punokrvni country, polu-akustične balade, a nemoguće će biti pobjeći usporedbama s Neilom Youngom iz najboljih dana. Mada nisu navedeni na ovitku, The Cardinals su u istoj ulozi kao i Youngovi The Crazy Horse, a s njima Adamsov talent dobit će krila i ponovno vratiti onaj poznati zaigrani optimizam s albuma “Gold”, mirnoću i utjehu, dobro raspoloženje, te nešto što je proteklih godina uporno gurao postrani: nadu.

    Glavni nedostatak albuma jest njegova predvidljivost, ovakav album Ryan Adams može – uz minimalan trud – isporučiti svakih 18 mjeseci i u tom kontekstu “Easy Tiger” neće pružiti ništa spektakularno, ali će, uprkos tim neznatnim manama, slušatelju ponuditi upravo ono što mu treba i što već šest godina željno očekuje: onog pravog Ryana Adamsa kojeg je upoznao na albumima “Heartbreaker” i “Gold”.

    Muziku podržava