Tipično weezerovski

    1108

    Weezer

    Everything Will Be Alright In The End

    Datum izdanja: 30.09.2014.

    Izdavač: Republic Records / Universal Music

    Žanr: Alternative, Pop, Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Ain’t Got Nobody
    2. Back To The Shack
    3. Eulogy For A Rock Band
    4. Lonely Girl
    5. I’ve Had It Up To Here
    6. The British Are Coming
    7. Da Vinci
    8. Go Away
    9. Cleopatra
    10. Foolish Father
    11. The Futurescope Trilogy (I. The Wasteland; II. Anonymous; III. Return To Ithaka)

    Weezer su simpatičan bend koji su s nama već dva desetljeća. Imali su svoje uspone i padove, a sad su se zaželjeli vratiti na početak, svojim korijenima.

    Nakon nekoliko posljednjih albuma gdje su ispremiješali sve i svašta, ponajprije se maksimalno približili pop glazbi, došlo je vrijeme da ponovno malo zaokrenu ploču i pokušaju napraviti nešto žešći album kakve su radili na početku karijere. Naravno, i u takvim okvirima žešćih gitara, Weezer ispucava odlične power-pop melodije, pa smo dobili još jedan tipičan album Weezera – red bučnih melodija i zaraznih refrena.Po objavi posljednjeg albuma bilo je najava da ćemo novi album čekati svega godinu dana, da su Cuomo i društvo u naponu snage i voljni ispucavati albume na godišnjoj bazi. Ipak, došlo je do zastoja, posebno zbog traženja kreativnog procesa koji bi ih vratio u nešto ozbiljnije vode, pa je od “Hurleya” prošlo čak četiri godine.Ipak, vic u njihovoj glazbi nikad neće zamrijeti. Još od prvijenca gdje su nas osvojili šarmantnom “Buddy Holly”, pa nadalje, uvijek se osjećala doza humora i autoironije u njihovoj glazbi i tekstovima, pa tako uopće ne čudi isprika fanovima u najavnom singlu “Back to the Shack” gdje jednostavno pričaju da je najbolje da se vrate na početak kad je sve najbolje sjedalo na svoje mjesto.Baš takva autobiografska priča i jest često motiv u Cuomovim tekstovima, kao i ljubavne i međuljudske veze, a to se novim albumom nije promijenilo. Možda jest problem što je njegov vokal često preblag za ono što želi reći, ali tome služi power-pop melodija koja se spoji s njegovim zvonkim glasićem.

    Na kraju sve ispadne kako treba, tako možemo zaključiti da naslov albuma nije promašen jer se kroz novi album Weezer vratio unatrag, a i dalje napravio mali korak prema naprijed. Teško je očekivati da će Weezer svojom glazbom puniti stadione, ali njegovo postojanje odlično je prezentirano kroz njihove albume i koncerte jer zabavljaju svoje fanove i publiku.

    Muziku podržava

    Cijeli niz pjesama je vrlo melodično, pijevno, zabavno, šarmantno… Mogli bismo nabrajati u nedogled slične sinonime, a najbolje pjesme su one kojima gitara malo žešće zagrebe kao što se to dogodi u uvodnoj “Ain’t Got Nobody” koja bi se lakoćom mogla ubaciti na njihov prvi album, a da nitko ne primijeti da je to zapravo nova skladba.

    Bilo kako bilo, Weezer je bend koji je u 20-ak godina karijere izgradio svoje ime. Teško je očekivati nešto novo i revolucionarno od njih, kao i od mnogih bendova njihove generacije, pa je zanimljivo vidjeti da ipak uspijevaju reciklirati sami sebe u toj mjeri da i dalje mogu biti dobri i zanimljivi.

    Njihove pjesme sve rijeđe padaju u kategoriju evergreena (poput npr. “Island in the Sun”), ali i dalje bude toplinu oko srca poput skladbi “Go Away” gdje su ugostili Bethany Cosentino iz Best Coasta ili se u njima vidi golemi iskorak od dosadašnjeg zvuka poput progresivne trilogije na samom kraju albuma.

    Weezer ili volite ili ne, s naznakom da ne postoji baš neki razlog zbog čega ih ne bi trebali voljeti. Nisu (baš neki) glazbeni revolucionari, ali su vrlo dobri zabavljači. U glazbi se i na to gleda…

    Muziku podržava
    Stisni