Weezer: Sumanuto kopiranje originala u tirkiznoj boji

‘Ajmo biti iskreni… U prosjeku, Weezerovi albumi u bojama su u prosjeku bolji od onih koji imaju ‘normalne’ naslove. Albumi s početka karijere su bolji od onog što su radili zadnjih petnaestak godina, pa cijeli niz fora koji je nastao za novi album Weezer je pomalo očekivan. Jedna od najboljih je svakako – ‘Koliko vam je Weezer zgadio boja do sada?!’…

Moram priznati da je malo bizarna situacija kad kreneš graditi promociju za novi album (koji je ‘slučajno’ crne boje i izlazi početkom ožujka), pa izbaciš album na prepad (bez ikakve najave) i obojiš ga u tirkizno. Vjerujem da su se mnogi fanovi već ponadali da će biti nešto pravo (budući da je opet ‘obojani album’), ali je ispao samo album obrada…

Cijela priča je valjda krenula spontano kad su prošlog ljeta Toto i Weezer obradili pjesme drugog benda, pa je tako Weezer obradio “Africu”, a Toto “Hash Pipe”. Tu se već vidjela možda i najbitnija stvar koja će naposljetku i obilježiti “Weezer (The Teal Album)”, a to je manjak muda u obrađivanju glavne teme. Dok je “Hash Pipe” postala hard-rock brijačina (Toto ju je preradio tako da zvuči kao Toto), Weezer je “Africu” ostavio gotovo kao i u originalu, bez ikakvog weezerovskog štiha…

Sad, mogao bih postaviti pitanje čemu sve ovo, ako ideš svirati covere i ostavljaš ih skoro identične kakvi su bili u originalu te ne uneseš barem mali djelić sebe u njih. Ako je bitno ostaviti ‘original’ netaknuti, onda je možda bolje da ideš napraviti turneju gaža po jadranskoj obali i bircevima s terasama jer najčešće takve bendove i imamo priliku vidjeti tamo. Za sve drugo ipak treba nešto više, nešto drugačije, nešto čime bi cover postao tvoja pjesma, a ne tek suhoparno kopiranje svojih idola.

Ipak, najbitnija razlika između originala i weezerovskih obrada jest u vokalu. Rivers Cuomo ima tanji glasić koji je nekako i pravocrtniji, pa ako je bila poanta dobro se zabaviti (tako to rade na svojim nastupima gdje često obrade neki hit) i djelomično osakatiti pojedine pjesme, možemo onda reći da je album uspješan. U svakom drugom pogledu, ovaj album je besmislen te posebno njegov datum i način objavljivanja.

Najveći fejlovi su tamo gdje u originalu vokal poteže do maksimuma poput “Take On Me” u kojoj Rivers nije ni do koljena Mortenu. Čemu služi “Paranoid” s pogođenim svim solažama na pravom mjestu, volio bih ih pitati jednog dana. Zašto tu imamo od (synth)popa do metala, postavlja se pitanje?! Vjerojatno da dečki pokažu da se mogu snaći u svakom žanru.

Kao jedinu svjetlu točku albuma mogao bih istaknuti “Happy Together” koja zvuči modernije iako i njoj nisu previše tog nadodali. S druge strane, TLC-eva “Scrubs” je neslušljiva, “Billie Jean” tek jedva podnošljiva, dok završna “Stand By Me” je jedina pjesma gdje Weezer zvuči kao Weezer, a ne kao originalna snimka s lošijim vokalom.

Ako netko sazna poantu ovog albuma, slobodno mi javi. Ovako, izgleda mi kao uzaludno trošenje novaca i vremena s njihove strane, te (na svu sreću) samo vremena s moje strane. Odavno volim Weezer, ali u posljednje vrijeme ta ljubav sve teže ide. Ako je suditi po najavnom singlu za ‘Crni album’, mislim da će se moji problemi nastaviti, iako od Siteka koji ga je producirao, ne bih trebao očekivati debakl…