Slovensko-mađarsko-hrvatski Gotan Project

Prije desetak godina, malo tko nije znao za Anđu Marić, budući da je bila jako eksponirana u HR-medijima, počevši od izbora za miss gdje je zauzela jednu od pozicija pratilja, pa do njezinog, tada vrlo popularnog benda Flare koji je nažalost trajao samo jedan album. Nakon toga je ‘pobjegla’ u Ljubljanu, malo se pojavljivala kod nas, udala se, dobila dijete i okrenula se novim glazbenim pravcima, prvo elektronici, a sada elektro-etnu.

Kisha je relativno nov projekt, star oko dvije godine, koji je u početku bio čista razonoda istomišljenika, da bi na kraju narastao u veliku stvar. Kažem veliku, jer već na ovom prvijencu “A nyár” kombinacija elektronike i mađarskog etna je na vrlo visokom nivou, rekao bih svjetskom, ali ne želim ispasti patetičan.

Cijeli album je svojevrsna posveta Mađarskoj i dijelu djetinjstva u kojem je Anđa živjela u toj državi. Naravno, paleta inspiracije je stvarno velika, pa tako je i album pokupio svu šarolikost koju nam ta država nudi, od veselja i plesa do sjete i tuge, što čini idealnu kombinaciju za toplo-hladnu klimu ovih dana.

Mađarski etno očito ima velikih poklonika u našim krajevima pa Anđi nije bilo teško sakupiti ekipu s kojom bi svoju viziju iznijela u djelo. Bend se često sastoji od 15-ak vrsnih glazbenika različitih nacionalnosti, svaki je dao nešto svojeg u albumu što se i dobro osjeti na njemu.

Kisha je odličan primjer suradnje Hrvata, Slovenaca, Bošnjaka, Srba, Amerikanaca i Talijana što je mnogo bolje nego svakodnevna međusobna politička podbadanja.

Da previše ne pilim o političkoj situaciji, vratit ću se na glazbu, odnosno na glavne utjecaje albuma koje sam djelomično spomenuo i u naslovu. Osnova “A nyára” je već više puta spomenuti mađarski etno koji je pomiješan s downtempo elektronikom što u konačnici zvuči kao balkanska verzija Gotan Projecta. Ovaj dodatak ‘balkanski’ ovdje nije posprdno, već u pozitivnom smislu, budući da taj dio Europe ima pregršt etno motiva koji se toliko lako mogu iskoristiti na pravi način, da mi je često žao što ga mnogi koriste samo u narodnjačke svrhe.

“A nyár” je u cijelosti otpjevan na mađarskom, pa o čemu točno Anđa pjeva, ne mogu vam reći, ali mogu napomenuti da su sve interpretacije vrlo emotivne, osjećajne, ponegdje i malo previše sjetne, ali ništa nije pretjerano isforsirano, sve se čini vrlo pitko i interesantno. Glazbene dionice su prepune sitnih elektronskih dodataka, i uz akustiku gitara, truba, udaraljki i inih instrumenata (naravno da ništa ne može proći bez harmonike), dobiva se jedna zabavna ambijentalna etno atmosfera koja slušatelja drži budnim svih 50-ak minuta albuma.

Ovako, sve složeno na papiru, Kisha se čini kao odličan projekt u kojem kao da Anđa rješava ‘krizu srednjih godina’ budući da smo ju navikli vidjeti divlju i razuzdanu, ali ovaj (pre)rani smiraj je ipak bolje čuti, nego ovako čitati, jer se jedino tako mogu osjetiti sve vibre koje šalje album “A nyár”.

Crvenokosa djevojka je ponovno uspjela, stvarno se vidi da je rođena i predodređena za velike stvari, pa me ne bi začudilo da Kisha doživi i nešto značajniji uspjeh van ‘bivše države + Mađarske’… Ako je uspjela bakica Cesária sa Zelenortskih Otoka, ne vidim zašto ne bi mogla i Kisha, budući da kvalitativno uopće ne zaostaje za jednom od diva world musica.